’19 mi je godina tek’

Vatre koje dolaze – najveći 19-godišnji potencijali domaćeg nogometa

 

 

Kad je zagrebački Dinamo ljetos potvrdio da njihov najvrijedniji eksponat, tada tek 18-godišnji Joško Gvardiol odlazi za iznos od 16 (što se već sad u bonusima bliži brojci od okruglih 20) milijuna € u redove polufinalista netom završene Lige Prvaka, RB Leipziga – malo tko je uopće mogao znati o kakvom se vanserijskom talentu radi.

Iako smo i sami pisali o njemu tog rujna, nismo to mogli znati niti mi sami.

Joško Gvardiol je, mentalno zreo kao malo koji tinejdžer njegovih godina, odlučio ostati u redovima zagrebačke momčadi sve do ljeta (Leipzig mu je, u interesu igračeva razvoja, to omogućio, uz naravno spomenute premije Modrima po Joškovoj minutaži) – a to se odrazilo i na rezultate čitave momčadi hrvatskog prvaka – Dinamo je osvojio skupinu Europske Lige još jednom prezimivši u Europi, ali ovaj put sa tek  jednim primljenim pogotkom, što je po broju minuta bez primljenog gola rekord europskih natjecanja. Za to je, uz vratara Livakovića daleko najzaslužniji upravo Joško.

Posebno se ističe detalj da Gvardiol bez ikakvog problema igra dvije tradicionalno najproblematičnije pozicije domaćeg nogometa – i desnog i, češće, lijevog beka – iako je po vokaciji središnji branič, ‘stoper’. I to takav kakvog gotovo da i nemamo u Hrvatskoj trenutno – osim njega.

Dinamo Zagreb je uvjerljivo najveći hrvatski klub danas, te biti nositelj igre istog u svojoj jedva 19. godini nisu uspjeli niti najveći od najvećih. Čak ni Luka Modrić, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki a niti ponajveći Dinamov obrambeni igrač svih vremena Velimir Zajec nisu u Gvardiolovoj dobi igrali niti na približnoj razini. Znači li to da imamo i novi stup obrane hrvatske A reprezentacije? Kako njena obrana trenutno izgleda, trebalo bi već na seniorskom Euru ovog ljeta biti tako. Joška prije toga očekuje onaj juniorski, već za mjesec dana, na kojem mu želimo puno sreće i, prije svega, zdravlja. 

Službeni podatak Transfermarkta o Gvardiolu kao trenutno najskupljem igraču HNL-a daje nam za pravo na još i mnogo veća očekivanja od njega. A cijena mu, kao i kvaliteta izvedbe, i dalje vrtoglavo raste

 

 

Marko i Mario – različiti, a slični

 

Uz nedodirljivog maksimirskog ‘Pepa Guardiolu’ kojeg pravi izazovi Bundeslige tek iščekuju, mnogo mladića napravilo je igrački iskorak čak i u ovim teškim uvjetima pandemije – no u kategoriji 19-godišnjaka od ostalih se posebno ističe dalmatinski dvojac Marko BulatMario Vušković.

Vokacijom drugačiji igrači (ponajveći dragulj škole NK Šibenika Bulat je defenzivni vezni, a već neko vrijeme ključni stup Hajdukove obrane Vušković, pak, klasični stoper), imaju zajedničko – osim orijentacije na obrambeni dio igre – nevjerojatnu snagu u defenzivnim duelima koju se i od seniorskih igrača čitave – nikad jače – lige trenutno može vidjeti jedino od već dokazanih klasa. I svakako starijih od 19 godina.

I dok Vušković već ima pola godine iskustva U-21 hrvatske reprezentacije – iako u konkurenciji Gvardiola te igrača Spezie iz Serie A, Šutala i Erlića, nije njezin prvotimac – Bulat je relativno novo otkriće za većinu hrvatske sportske javnosti, i to tek na objavu GNK Dinama o dovođenju istog u svoje redove.
Uz mnogo razvikanija imena Lepinjice, Franjića, Đire, pa i još jednog Hajdukovca Nejašmića – nekako smatram da će (za koju godinu) upravo ‘stine’ Marko i Mario biti buduća dva ugodna iznenađenja seniorske reprezentacije u onome što joj trenutno jako nedostaje – obrambenoj čvrstini. Kako na zadnjem veznom, tako još i više na samom stoperu.

Mjestu na kojem njihov vršnjak Gvardiol već sad izvedbama ‘tuče’ gotovo sve aktualne A reprezentativce Vatrenih.

Podijeli: