Menu Close

INTERVJU – LOVELOS SLOVINAC

Imam privilegiju danas intervjuirati neopjevanog junaka hrvatske trkačke scene, višestrukog atletskog reprezentativca – Hrvoja Lovelosa Slovinca.
 
 
1. Tko je zapravo Lovelos? Čime se još baviš osim trčanjem?
Lijepi pozdrav za početak, mom dragom „povremenom trkačkom partneru“ Mati Šapini kao i cijeloj našoj trkačkoj zajednici! Lovelos je jedan sasvim običan čovjek koji se nakon bavljenja borilačkim vještinama neočekivano,ali ne i slučajno (jer sve se u životu događa s razlogom!) odlučio baviti trčanjem. Započeo sam s trčanjem u svojim ranim tridesetim godinama i ubrzo me zahvatio nadaleko poznati „trkački sindrom“ i moja se strast za trčanjem rasplamsava i dan- danas. Osim trčanjem, bavim se aranžiranjem i dekoracijom izloga, uzgojem bonsaia, pročavam život zmija i dr. Po struci sam profesor- defektolog i radim kao učitelj u školi za djecu s tjelesnom invalidnošću.
 
2. Kako si dobio ime?
Znam da mnogima zvuči egzotično i neobično, no ime Lovelos je starohrvatsko ime koje potječe iz 7.st.kada su petero braće (Klukas, Lovelos, Kosenec, Muhlo i Hrobatos) i dvije sestre (Tuga i Buga) na poziv bizantskog cara Heraklija došli na tlo današnje domovine, a ime mi je dao otac u vrijeme kada u onom sistemu i nije bilo popularno, ali ni pametno isticati svoje hrvatstvo i domoljublje.
 
3. Misliš li da je moguće uklopiti uspješno bavljenje sportom i “ozbiljan” posao?
Siguran sam da je većina nas aktivnih trkača zaposlena, a neki rade gotovo čitav dan i još stignu trenirati. Ja imam tu sreću da radim u školi u jutarnjoj smjeni i to mi omogućava da nakon odmora i drugih obveza nađem vremena za treniranje. Može se odraditi trening ujutro, osobno su meni to najdraži treninzi jer si okružen blaženom tišinom praskozorja, cvrkutom ptica i obasjan prvim sunčevim trakama. Taj osjećaj ispunjenosti drži me tijekom čitavog dana i fantastično je tako započeti dan. Poznata je krilatica:„Gdje ima volje, ima i načina“.
 
4. Znamo da si nastupao polumaratonima, ultramaratonima, brdskim utrkama… – što je tvoja prava sportska ljubav?
Moja prva ali i najveća sportska ljubav je planinsko trčanje. Ovdje moram spomenuti našu trkačku legendu Veroniku Jurišić i najvećeg trkačkog znalca i trenera na ovim prostorima kao i našeg izbornika Dragana Jankovića koji su mi na početku moje trkačke karijere otkrili svu draž i čaroliju svladavanja brda trčeći kroz neopisive prirodne ljepote koje pružaju naše i inozemne planine. U posljednje vrijeme sve me više zanimaju ultramaratoni gdje do izražaja dolazi osim trkačkog staža i izdržljivosti, mentalna snaga koja većinom zna biti presudni faktor u takvim utrkama.

5. Opiši nam ukratko svoj nastup na posljednjem svjetskom prvenstvu.
Dojmovi su impresivni, kao i na svakom velikom natjecanju. Trčati zajedno sa najboljim ultramaratoncima svijeta daje ti neopisivu snagu i poticaj-naravno, pod uvjetom da si spreman! Osobno sam nezadovoljan svojim rezultatom jer nisam uspio izboriti B normu (ispod 7:30 sati), a tome su kumovali grčevi već na 60-tom kilometru zbog neredovitog (nedostatnog) uzimanja tekućine, a ultra ne prašta takve kardinalne greške.

6. Koja je tvoja sljedeća utrka?
Svaka sljedeća utrka ovisi o trenutnoj formi i zdravstvenom stanju kao i intrizičnoj motivaciji. Planiram trčati Riječki maraton i nekoliko planinskih utrka.

7. Koji su ti planovi za 2016. godinu?
Hm! Generalni planovi za trkačku godinu uvijek postoje, npr. utrke koje se nikako ne propuštaju, no njihova realizacija ovisi o nizu faktora kao što su ozlijede (pojave se nenadano), pretreniranost (posljedica toga je slabiji rezultat od očekivanog, stagnacija) ili s druge strane nedovoljna pripremljenost, brojne istrčane utrke, kroničan umor… Ove godine mi je ipak najvažniji plasman, tj. norma za Svjetsko prvenstvo na 100 km.

8. Koja ti je najdraža trasa za trčanje u Zagrebu?
Trčati možeš bilo gdje i jednako tako uživati bilo trčkaranjem gradskim ulicama ili u prirodi (što mi je ipak najljepše!), a u Zagrebu preferiram klasične trkačke trase kao nasip, Sljeme, Bundek…

9. O čemu razmišljaš kada trčiš (svi netrkači umiru od želje da saznaju)?
Uh! To nije za svačije uši. Naravno da kada trčim u paru ili grupi pratim tijek razgovora, no dok trčim sam razmišljam o disanju i koraku, ritmu i mekoći trčanja i sl. A najčešće zamišljam pojedine etape u nadolazećim utrkama, vizualiziram finiš (npr. kako se „rješavam“ konkurenata) i sl. Kada mi postane teško onda razmišljam o hrani i tekućini (jer mi to trenutno nedostaje), ali uglavnom me preplavljuju pozitivne emocije i razbistri mi se um pa tako mogu lakše pronaći rješenje za neku problemsku situaciju koja me momentalno okupira ili mi navru neka kreativna rješenja za projekte kojima se bavim.

10. Neka poruka za kraj?
Trčite i uživajte u toj prekrasnoj aktivnosti, volite i poštujte prirodu i isto tako uvažavajte druge ljude i podijelite svoju radost i strast sa njima.

 

 

Podijeli:

Odgovori