INTERVJU – NIKOLA MIKULIĆ

Imali smo čast razgovarati s jednim od najperspektivnijih hrvatskih trkača – Nikolom Mikulićom. Nikola je svestran atletičar kojem nisu strane niti cestovne, a niti brdske utrke. Naime, uz nastupe na cesti i na stazi od juniorskih dana nastupa za hrvatsku reprezentaciju na kontinentalnim i globalnim prvenstvima u brdskom trčanju. Unatoč sjajnim sportskim rezultatima, Nikola nije zanemario niti obrazovanje te je pravodobno završio fakultet. 

 

Sportinterview: Za početak čestitamo na pobjedi na “Brdskoj utrci Boroša”. Kako se odvijao sam tijek utrke i je li te Špoljar “stisnuo”?

Nikola: Krenuo sam podosta žestoko, ispred svih. No, Špoljar me uhvatio i “stisnuo” na dijelu staze, “Leusteku”. Međutim, uspio sam se odvojiti i na kraju istrčati solidnih 1:01:37.

Sportinterview: Jesi li s tim vremenom otrčao osobni rekord na spomenutoj utrci ili si već postizao i brže rezultate?

Nikola:  Zapravo sam prošle godine istrčao svoj najbolji rezultat te najposlije završio ukupno na drugom mjestu s vremenom od 1:00:50. Osim toga, smatram da su prošle godine bili puno povoljniji uvjeti za trčanje jer je ovaj put bilo odviše sparno za osobni rekord. Također, treba iskreno priznati kako ove godine i nisam u toliko dobroj formi kao lani.

Sportinterview: Reci nam nešto više o sebi. Tko je zapravo Nikola Mikulić?

Nikola: Dolazim iz sela Ilova. To je mjesto u blizini Kutine. Sportom, tj. atletikom sam se počeo baviti u AK Moslavini. S treninzima sam krenuo 2003. godine, i to kod glasovitog trenera Desića. Gospodin Desić je veliki stručnjak te je trenirao i Dalibora Balgača, hrvatskog rekordera na 5000 metara. 2009. doselio sam se u Zagreb radi studija. S dolaskom u novi grad sam promijenio i klub te sam počeo trenirati kod trenera Mladena Kršeka. Od kraja 2011. treniram kod trenera Slavka Petrovića.

Sportinterview: Koje sportove si sve trenirao prije početka bavljenja atletikom? Kako si naposljetku izabrao baš atletiku?

Nikola: Pokušao sam trenirati nogomet dok sam još živio u selu, no nisam se tu baš nešto pronašao. Upravo je otac najveći “krivac” zbog kojega sam se počeo baviti atletikom. Naime,  on me je upisao u atletski klub kod gospodina Desića, što se iz sadašnje perspektive čini kao veoma dobra oduka.

Sportinterview: Uspješno si nastupao u nekoliko trkačkih disciplina u dosadašnoj karijeri. U kojoj od dugoprugaških distanci vidiš svoju najveću perspektivu?

Nikola: Smatram da svjetlu budućnost imam ponajviše u trčanju na maratonskim utrkama. Svakako, to je jedan dugoročni cilj i mislim da je to moja sportska budućnost.

Sportinterview: Međutim, u brojnim si utrkama dokazao kako se jako dobro snalaziš i u trčanju na brdskim stazama…

Nikola: U svakom slučaju, brdske trke su mi izuzetno zabavne, ali nisam se za njih nikada izričito pripremao. Doduše, nešto malo više specifičnih treninga sam radio u pripremama za velika natjecanja, no nikada u dužem vremenskom periodu.

                                

Sportinterview: Kada si se i zašto odlučio utrke na stazi zamijeniti onima koje su više vezane za cestovno trčanje, odnosno one vanstadionskog karaktera ?

Nikola: Razlog za takvo postupanje zapravo je veoma jednostavno objasniti. Budući da nisam dovoljno brz za neka veća ostvarenja na utrkama od deset kilometara ili još i kraćim disciplinama na stazi, odlučio sam se prebaciti na polumaraton i duže utrke. Osim toga, važno je napomenuti da sam utrke van staze trčao od svojih trkačkih početaka. Stoga je i bilo logično očekivati da ću im se naposljetku ozbiljnije posvetiti.

Sportinterview: Kada si se odlučio istrčati svoj prvi polumaraton i za koliko si ga istrčao?

Nikola: Prvi polumaraton sam istrčao 2010. godine, i to u Zagrebu na polumaratonu Starek gdje se tada održavalo državno ekipno prvenstvo. Sjećam se da me je tada trenirao Mladen Kršek i da sam tu distancu istrčao negdje oko 1:15.

Sportinterview: Vjerojatno si do sada imao mnogo trkačkih partnera. Kojeg od njih bi mogao izdvojiti kao najdražeg? S kim si do sada najviše volio trenirati?

Nikola: To je definitino Lisa Stublić koja mi je bila i svojevrsni trkački uzor. Savršeno smo se razumjeli i bilo je predivno iskustvo trenirati s njom.

 

                                             

 

Sportinterview: Misliš da je bitno imati kvalitetnog sparing partnera za uspjeh u trčanju?

Nikola: Apsolutno. No, niti kvalitetan sparing partner ne pomaže ako čovjek sam nema volje i mentalne čvrstine.

Sportinterview: Otkrije nam kolika je tvoja trenutna tjedna kilometraža?

Nikola:  Moja trenutna tjedna kilometraža sastoji se od raznovrsnih treninga te iznosi negdje oko 110 km.

 

Sportinterview: Pobjedom na utrci “Boroša” ostvario si plasman za još jedan nastup na Europskom planinskom prvenstvu. Planiraš li ove godine uopće ići na Europsko prvenstvo u brdskom trčanju ili ćeš svoje mjesto prepustiti nekome drugome? 

Nikola: Sigurno je da neću ići na Europsko prvenstvo jer mi se ne poklapa s mojim planovima. Tako se planiram kvalitetnije spremati za jesenske utrke te u periodu održavanja ovog natjecanja odmarati.

Sportinterview: Vidiš li se jednog dana možda i na ultramaratonskoj distanci? Kakav je tvoj stav općenito o ultramartonima?

Nikola: Sigurno nikada neću trčati utrke dulje od maratona.

Osobno se ne vidim niti u jednoj neolimpijskoj disciplini. Nastup na Olimpijskim igrama je vrhunac karijere svakog sportaša i nikada ne bih želio ugroziti taj cilj nastupanjem na dužim utrkama. No, cijenim svaki trud, ali jednostavno sam skloniji olimpijskim disciplinama.

Sportinterview: Koliko pažnje polažeš pravilnoj prehrani? Koristiš li kakvu suplementaciju?

Nikola: Koristim prirodne sokove Mikulić iz vlastitog OPG-a (smijeh). Za trkače je ključan dostatan unos željeza, a željezo unosim putem sokova od cikle.

Sportinterview: Predstavi nam malo svoj OPG. Od kada posluje?

Nikola: Od 2012. godine imamo OPG i prodajemo sokove po trgovinama u Zagrebu, Rijeci i Zadru. Proizvod koji imamo je kvalitetan i konstantno raste potražnja. S obzirom na to da treniram, a radim i drugi posao nisam se još toliko uspio posvetiti OPG-u.

Sportinterview: Reci nam nešto više o svom drugom poslu.

Nikola: Radim za trgovačko društvo Sport Janus, firmu koja je zastupnik za Brooks – najbolje tenisice za trčanje (smijeh).

Sportinterview: Misliš li da će se jednog dana moći živjeti od trčanja u Hrvatskoj?

Nikola: Meni nikada zarada nije bila motiv za bavljenje ovim sportom. Trčanje trebaš voljeti, jer te novac teško može motivirati da trčiš deset, dvadeset i više kilometara.

Sportinterview: Imaš li vremena za izlaske?

Nikola: Ne izlazim puno jer nemam vremena. Radim dva posla, imam djevojku i treniram tako da mi izlasci nisu prioritet.

Sportinterview: Kako se nosiš s usponima i padovima?

Nikola: 15 godina sam u atletici i doživio sam mnogo uspona i padova. Padova je bilo mnogo, pogotovo tijekom fakulteta. Kada se dogodi lošije razdoblje nađem snage da to prebrodim ili jednostavno čekam povoljnija razdoblja.

Sportinterview: Jesi li ikada razmišljao o brzom hodanju kao lakšem putu prema OI?

Nikola: Nisam. Previše volim trčanje, a i tehnika u sportskom hodanju je vrlo kompleksna.

Sportinterview: Vidiš li se u trenerskim vodama u budućnosti? 

Nikola: Nikad ne reci nikad, ali za sada se ne vidim.

 

Novinari: Mato Šapina i Daniel Ćukušić

Podijeli:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Odgovori