INTERVJU – IVAN MALETIĆ

Ivan Maletić perspektivan je i veoma zanimljiv mladi dugoprugaš koji je relativno nedavno stupio na trkačku scenu te odmah pokazao svoj neosporni talent. Jedan je od predstavnika “novog vala” cestovnih trkača koji nadolaze i kao takav istaknuo se posebice u svojim ovogodišnjim nastupima. U svakom slučaju, Ivan je trkačko ime koje valja zapamtiti i s osobitim zanimanjem popratiti u godinama koje su pred nama…

Sportinterview: Za početak nam reci, tko je zapravo Ivan Maletić? Čime se baviš u slobodno vrijeme? Kako si počeo trčati?

Ja sam još uvijek relativno kratko u ovom sportu. Naime, trčanjem se bavim svega dvije godine, ili nešto manje od toga. Sve u svemu, mogu reći da je to jedno predivno iskustvo i preporučio bih ga svakome. Na početku sam mislio otići samo na jednu utrku, ali sam se brzo navukao. Tako je trčanje počelo biti dio moje svakodnevnice.

Moj su trenutni izbor ponajviše utrke na 5km, 10km i polumaraton. Inače sam iz Novske, ali trčim za AK Žumberak Sošice. Mogu reći da sam ozbiljnije započeo trčati za AK Moslavina u pokretu iz Kutine. Međutim, moj prvi klub, odnosno onaj koji me je uveo u trčanje, je JAK iz Jasenovac, te se ovim putem želim zahvaliti ljudima iz tog kluba. Naposljetku, oni su bili uz mene i pružili mi pravu podršku u tom bitnom početnom razvoju.

Bio sam na nekoliko treninga košarke i tamo ustanovio da to nije sport za mene zbog toga što se bolje snalazim u individualnim sportovima. Naime, uvijek je bilo nekih naznaka da bih mogao biti dobar u trčanju. Zato sam na nagovor jednog prijatelja otišao na jednu utrku na 10 km (Holjevku), tamo sam istrčao prvu utrku na 10 km i odmah nakon toga na polumaraton u Slavonski Brod.

Sportinterview: Kako treniraš? Od čega se sastoje tvoji treninzi? Treniraš li više na ravnoj podlozi ili na brdu?

Treniram četiri puta tjedno, sve ovisi o tome kako su utrke kalendarski raspoređene. Uglavnom treniram bez nekakvog prevelikog plana. Idem na utrke, a ostali dio vremena radim poglavito opuštene i treninge slabijeg inteziteta. Iako u one dane kada se osjećam jako dobro, znam napraviti i nešto brže tempo treninge. Dakle, sve ovisi o trenutnom raspoloženju.

Sportinterview: Očito nastupaš na jako puno utrka. Možeš li izdvojiti neku od njih kao omiljenu?

To nije lagan zadatak, ali recimo da najviše volim Zagrebački maraton. Ono što mi se posebno sviđa na toj utrci jest prelijepa staza na kojoj stvarno uživam. Osim te utrke, jako mi se dopada Dubrovački polumaraton jer je organizacijski stvarno na visokoj razini. Dakle, to su dvije utrke koje stvarno volim i trudit ću se da svake godine nastupim na njima. I još k tome dodao bih da je cijena startnine na njima razumna i prihvatljiva za svakoga.

Sportinterview: Iako tvoj trkački staž nije dugačak, pokazuješ veliku perspektivu obzirom na ostvarene rezultatime. Koje bi rezultate posebno izdvojio? Koja ti je omiljena trkačka disciplina?

Ove godine sam u Velikoj Gorici istrčao svoj osobni rekord u polumaratonu, te sam stazu savladao za 1:14. Jednako tako, na ovogodišnjoj utrci na Holjevci postigao sam rezultat od 34 minute, čime sam srušio svoj osobni rekord na 10 kilometara. Još k tome sam istrčao 5 km za 17:04, što smatram jako dobrim rezultatom s obzirom na moj trkački staž.

Naglasio bih to da su svi moji najbolji rezultati postavljeni ove godine i smatram da imam još jako puno prostora za napredak. Sigurno je da mi je polumaraton omiljena disciplina i stoga mi se osobni rekord na toj distanci nekako i čini najvrijednijim.

Sjećam se da sam prvi polumaraton istrčao za 1:36 u Slavonskom Brodu. Ta utrka je u svakom pogledu predstavljala svojevrsnu borbu sa samim sobom. Nakon nje sam osjetio veliko zadovoljstvo i odlučio da ću u toj disciplini pokušati biti još i brži. Ako me ozljede ne spriječe, držim da ću rezultatski još i više napredovati.

Sportinterview: Namjeravaš li se okušati i u stadionskoj atletici s obzirom na to da većina trenera ističe da je to najvažniji dio treninga za formiranje vrhunskog dugoprugaša?

Doista mi svi govore da se stadionska atletika jako puno razlikuje od one cestovne, zato bih se htio okušati bar na nekoliko utrka te vrste. Stvarno me zanima kakvo bih iskustvo mogao polučiti iz takve vrste trčanja, te mislim da bi mi ono moglo jako puno pomoći. Svakako ću ove godine otići na par utrka, tek toliko da „osjetim čar” atletske staze.

Sportinterview: Poznato je da se družiš s Antom Živkovićem koji je jedan od najperspektivnijih hrvatskih trkača. Kakva si iskustva stekao iz tog trkačkog odnosa?

Da, s Antom sam jako dobar. On kao trkač ima jako zapažene rezultate, te raste iz utrke u utrku. Također je osoba koja ti na privatnom i trkačkom planu želi pomoći u svim segmentima. Od njega sam dobio jako puno dobrih savjeta koji su mi pomogli pri poboljšanju osobnih rezultata.

Sportinterview: U ovo kratko vrijeme si postao poznat kao trkač koji ima sklonost velikim oscilacijama u rezultatima. Kako se motiviraš da nastaviš trenirati nakon nužnog razočarenja koje prati ovaj zahtjevni sport?

Primjerice, polumaraton u Šujici 2015. mi je bila prva utrka koju sam trčao po jako vrućem vremenu. Temperatura je bila preko 30 stupnjeva, i nakon utrke sam rekao da više nikad neću trčati. No, nekako mi je u glavi uvijek misao da upravo kad je najteže moraš davati najviše od sebe. Tako mi u teškim trenutcima puno pomažu prijatelji koji me bodre i ostali trkači koji me potiču da nastavim i kada se čini da je situacija najteža. U nekim prilikama na određenim utrkama je jednostavno preteško, pa je najpametnije odustati. Protiv toga se ne možeš, na žalost, boriti jer se na nekim utrkama poklopi više negativnih čimbenika, a na nekim je sve savršeno. Uglavnom, nakon loših utrka, taj dan ne želim s nikim previše komunicirati, ali nakon prespavane noći je već sve puno lakše. Uvijek imam na umu da dolaze nove utrke, novi izazovi, i nekako me to motivira za dalje.

Sportinterview: Jesi li imao sportskog uzora iz atletike ili trčanja specifično koji te je motivirao i u kojeg bi se mogao ugledati u svom sportskom razvoju?

Nikada nisam imao nekoga koga bih smatrao baš idolom, ali bih mogao izdvojiti Sandru Perković kao ogledni primjer uspješne sportašice. Sandra naime na svakom natjecnju daje sve od sebe te, unatoč tome što je sve ostvarila, još uvijek se trudi napredovati i podignuti svoje performanse na višu razinu.

Sportinterview: Kada možemo očekivati tvoj nastup na maratonskoj ili još i dužoj distanci?

Maraton sam planirao trčati već ove godine u Trevisu, ali sam zaključio da mi ga je pametnije prebaciti za jesenski dio sezone. Dakle, ako sve bude po planu, svoj prvi maraton bih trebao trčati u Zagrebu na Zagrebačkom maratonu, ili u Ljubljani. No, taj prvi maraton će više biti testiranje za buduće utrke te vrste koje planiram trčati na nekoj ozbiljnijoj razini.

Sportinterview: Reci nam koliko koristiš društvene mreže da bi proširio svoju popularnost u trkačkom svijetu?

Smatram da su Facebook i ostale društvene mreže jako bitne za promociju bilo kojeg trkača danas. Na taj način se jako brzo može doći u kontakt s mnogim ljudima i potencijalnim sponzorima. Stoga ne vidim ništa loše u tome da se društvene mreže iskoriste kao svojevrsna odskočna daska u formiranju karijere mladog sportaša.

Sportinterview: Hrvatska je domaćin svjetskog prvenstva u trčanju na 100 km 2018. g. Vjerojatno ti je to još daleko, ali postoje li kakve ambicije s tvoje strane vezane za eventualni nastup u trčanju na toj iscrpljujućoj distanci?

Već sam ponešto razmišljao o usmjeravanju na ultramaraton, međutim smatram da prvo trebam istrčati maraton, pa bih se onda prvo okušao na ultramaratonskoj disciplini od 50 km. Iako je 2018. još daleko, nije nemoguće da se okušam i istrčim ultramaraton.

Sportinterview: Koliko ti vremena ostaje za neke druge slobodne aktivnosti osim trčanja?

U slobodno vrijeme volim igrati nogomet i voziti bicikl koji ću morati sve više povećavati. Bicikl namjeravam ubaciti kao dobar dodatak treningu trčanja. Za sve ostale aktivnosti ponekad mi se čini da je 24 sata premalo jer kad oduzmeš posao i neke druge obaveze, ne ostaje ti puno vremena. Od kako se bavim trčanjem, nemam više vremena za noćne izlaske. Jednostavno, ritam utrka subota-nedjelja mi ne dozvoljava takav način zabave. Eventualno, za vrijeme tjedna odem na kavu s prijateljima.
Jedan od planova mi je poslije tridesete početi se baviti triatlonom zato što je to sport koji me je uvijek jako privlačio. Uvijek me zanimalo koliko mogu biti dobar u spoju tri discipline jer mi trčanje i bicikl prirodno leže, dok sam nešto lošiji u plivanju. Prije svega, zanima me klasični triatlon zato što je to opet pomicanje vlastitih granica, ali na nešto drugačiji način. Na kraju, ako se slučajno pokaže da mi triatlon ne odgovara, uvijek mi preostaje duatlon.

Sportinterview: Što bi prema tebi trebalo poduzeti da se dugoprugaško trčanje učini još i više privlačnim mladom čovjeku?

To je jako teško pitanje, jer je trčanje sport koji zahtjeva stvarno jako puno odricanja, a nije niti financijski jako isplatljiv. Također, trkači su često skloni ozljedama, pa motivacija pojedinca mora biti stvarno na visokom nivou da bi netko ustrajao u bavljenju ovim sportom. Mislim da je čest problem kod mladih trkača to što žele jako brzo ostvariti dobar rezultat. Upravo ih ta nestrpljivost često košta i mnogi talentirani trkači brzo odustaju što je po meni velika pogreška. Dakle, u trčanju je često odbojna stvar to što treba jako puno godina da bi se ostvarile velike stvari.

Sportinterview: Kakav je status trčanja u tvom kraju?

Kada sam ja krenuo s trčanjem, bilo nas je ukupno četvero koji smo odlučili ići na utrke. Nakon toga smo krenuli s odlaskom na utrke u Hrvatskoj i ove godine je konačno osnovan atletski klub NoGA. Taj se klub od tada sve više povećava i napredovali su do treće trkačke lige. Sve su jači i brži te će, ako bude sve po planu, brzo ući i u drugu ligu. To je klub koji puno radi i ulaže u trkače te organizira jednu utrku, Novska Run Trail na 8 i 16 km. Ovim putem pozivam sve trkače kojim je malo dosadila cesta da se okušaju na toj prekrasnoj utrci.

Sportinterview: Jesi li ikada trčao na treking ili trail utrkama?

Trčao sam tri trail utrke od kojih je prva bila Trail u Novigradu. Bilo nas je sedamdesetak na startu te utrke, iako je padala kiša. Brzo sam prešao u vodstvo i zadržao to vodstvo do 10. km. No, tada je došao dio staze koji je prolazi kroz šumu i na jednom križanju sam skrenuo desno umjesto lijevo (smijeh). U tom trenutku stojiš „kao budala“ 10-15 minuta, gledaš i ne shvaćaš što se dogodilo. Na kraju sam se nekako uspio vratiti na pravu stazu i završiti utrku na šestom mjestu. Zapravo jako volim trailove, ali ih ne mogu trčati je su često poklapaju s terminima cestovnih utrka.

Sportinterview: Jesi li ikada razmišljao o traženju sponzora, te da li je to uopće moguće na području naše regije?

Mislim da je to moguće jer sam osobno u realizaciji jednog takvog dogovora. Istina je da takvu suradnju nije lagano ostvariti zbog toga što trčanje u našoj regiji još nije u potpunosti razvijeno. Smatram da je za uspjeh u trčanju jako bitna potpora te vrste zato što je potrebno nekako financirati putovanja i nastupe na natjecanjima, te koristiti kvalitetnu suplementaciju u prehrani. Nažalost, prosječnom plaćom u Hrvatskoj nije moguće isfinancirati sve potrebno da bi se omogućilo stvaranje vrhunskog atletičara.

Sportinterview: Za kraj, kakav tip djevojaka voliš, Ivane? (smijeh) 

Od kad sam počeo trčati sve više mi se sviđaju atletičarke (smijeh).

 

Napomena: Intervju je obavljen na autocesti Slavonski Brod – Zagreb, nakon polumaratona u Slavonskom Brodu.

Novinar: Mato Šapina

Vozač: Bruno Ribarić

Podijeli:

Odgovori