Admiral i(li) brodolomac
Ključni potezi koji će odrediti je li Dalić i dalje ‘pravi’ za Vatrene
U Portu nas je Portugal predprošli tjedan nogometno školovao, tu dileme nema.
Bili smo slabiji baš u svakom pogledu, osim vratara jer je domaći čuvar mreže čak i uspio u jedinom pokušaju naših u okvir primiti gol, dok je Dominik Livaković skidao kao Neuer – a ni to nije baš za pohvalu jer su nas europski prvaci apsolutno nadigrali, čim je vratar bio naša jedina svijetla točka. Nažalost, ni uz puno bolju igru te kvalitetan derbi novog Vatrenog, Filipa Uremovića, rezultatski mnogo bolje nije bilo ni u Parizu koji dan kasnije, kod svjetskih prvaka Francuza.
Ta dva vezana poraza su kod vječno kritične nogometne javnosti uzburkali duhove – je li na čelu ‘Vatrenog’ broda i dalje pravi čovjek?
Dalićeve opetovane greške
Glavni razlog poraza bile su krive pozicije na koje je izbornik Zlatko Dalić postavio određene igrače – ni krive ni dužne – i to nažalost ne i prvi put. Za početak, možemo se pozabaviti Tinom Jedvajem na desnom beku – on to nije, on za to nema brzinu, on to čak ni ne voli igrati što je javno izjavio, i imamo igrače koji ga mogu zamijeniti.
To sam naveo i nakon pobjede nad Slovačkom 3-1 kad je bilo očigledno da inače sjajan momak Tin, vrlo solidan bundesligaški stoper, nema ni centaršut potreban za svakog beka, a to je zato što je Tin Jedvaj središnji branič, kolokvijalno ‘stoper’, a ne desni bek.
Daliću to očigledno jedinom nije jasno, mnogi stručnjaci (i domaći i strani) već se neko vrijeme zgražaju nad tim što radi tom mladiću koji nije mogao ispratiti prebrze portugalske bekove i krila – prave bekove koji imaju brzinu i kojima se može suprostaviti Vrsaljko, pravi desni bek, a ne Jedvaj.
Nažalost, čini se da će igra Vatrenih dosta patiti do tog toliko priželjkivanog povratka Šime, budući su i alternative dosad isprobane na desnom boku (Bartolec, Juranović, Vida u toj ulozi, i ponajviše – Marko Rog u porazu 0:6 od Španjolske) i više nego siromašna rješenja nedostojna svjetskih prvaka.No siromašno je rješenje također i korištenje bilo kojeg stopera, ne samo Jedvaja, na bočnoj poziciji.
Osim Tina, na krivim pozicijama su protiv Portugala bili i Mateo Kovačić, i Mario Pašalić.
Niti jedan od njih nema ništa potrebno da bude defenzivni vezni, obojica su za to antitalenti, niti jedan ne igra ništa slično tome u svojim klubovima (u Chelseaju je Kovačić klasični playmaker, središnji i službeno proglašeni najbolji igrač Chelseaja ove sezone a u Atalanti je Pašalić ofenzivni vezni i ponajbolji igrač kluba u Ligi Prvaka, u najboljoj sezoni Atalante svih vremena).
Znači nije problem u njima nego u Daliću , ponovno, krivoj poziciji na koju ih je gurnuo, a gdje ih je Portugal zgazio i uništio.
Na također krivoj poziciji bio je još i Andrej Kramarić koji NIJE CENTARFOR već ista pozicija kao i Vlašić – iza centarfora, Second Striker koji se na toj poziciji osjeća najsigurnije i zabija 4 gola Dortmundu na Westphalenu (što nitko nikad osim njega nije napravio), na centarforu je prosječan i potpuno odsječen iz igre. Niti se on takav uklapa u Hrvatsku, niti on tu poziciju uopće i voli, a ne igra je ni u klubu gdje je najbolji igrač. Čim je ušao pravi centarfor umjesto njega – zabili smo gol, to jest zabio ga je upravo taj centarfor Petković.
Pametnom dosta.
Tri potencijalna rješenja za Dalića
Što – unatoč svim tim pogreškama – najbolji hrvatski izbornik od samostalnosti može (i mora) popraviti?
Budimo konkretni i navedimo svega 3 poteza kojima može značajno popraviti ‘krvotok’ momčadi:
Treba jako dobro razmisliti jesu li Jedvaj i Dario Melnjak – dva igrača koja su pozvana na baš svako okupljanje reprezentacije od lipnja 2019. (ukupno 6 puta zaredom!!) igrači za predstojeći Euro.
Melnjakov problem znamo, može trčati svega jedno poluvrijeme te se njegova uloga svodi na zamjenu Barišiću kad se umori, to se lijepo vidjelo i protiv Francuske, kada je nakon solidnog prvog dijela nestao u drugom. Nije ga bilo.
Jedvajev je taj što, budući je i za njega jasno da nije desni bek niti će to ikada biti, on sada postao kandidat za jedno od 4 mjesta na svojoj pravoj, prirodnoj poziciji – stoperu.
A tu se pak treba zapitati je li Tin baš bolji od Uremovića koji je oduševio debijem na Stade de Franceu, Pongračića koji u istoj ligi igra 4 puta puta bolje i još cijele vojske drugih prirodnih stopera (Perić, Katić, Gvardiol,…).
Ja kažem da ne – i da bi zato umjesto njih dvojice trebalo oprobati Domagoja Bradarića na lijevom beku i spomenutog Marina Pongračića na stoperu.
Statistika i, ponovno, velika većina nogometne struke već preko godinu dana zazivaju upravo ta rješenja.
Tu u priču ulazi i Kramarić, naime, on, Nikola Vlašić I Pašalić kandidati su za jednu te istu poziciju – onu iza napadača.
I najvećem laiku jasno je da do problema mora doći.
Kako to riješiti. koga od trojice odličnih igrača izbaciti, možda povesti svu trojicu na Euro?O tome Dalić treba dobro, dobro razmisliti. Jer na prvu ne zvuči nimalo logično, a netko po svoj logici stvari mora ispasti – ili ćemo ponovno gledati krive igrače na krivim pozicijama kao u Portu neki dan. A to je izgledalo katastrofalno.
3. Dodat ću jednu zanimljivost koja može ponuditi neke od odgovora na sva ova pitanja, u vidu najjačeg sastava hrvatskih nogometaša koji nisu još nijednom nastupili za A selekciju Hrvatske:
Ivo Grbić (Atletico Madrid)
– Boško Šutalo (Atalanta), Marin Pongračić (Wolfsburg), Joško Gvardiol (Dinamo Zagreb), Domagoj Bradarić (Lille)
– Nikola Moro (Dinamo Moscow), Kristijan Bistrović (CSKA Moscow), Filip Krovinović (West Bromwich Albion), Toma Bašić (Bordeaux)
– sinoć pozvani ali ne i debitirani Ante Budimir (Mallorca) i Petar Musa (Slavia Prag),
čije smo kvalitete mogli lijepo vidjeti u trenutno puno uspješnijoj U-21 Hrvatskoj, a koji je i službeno najbolji napadač (i prvak) Češke, te još jedan prirodni centarfor koji može igrati leđima golu.Za razliku od Kramarića, kojemu se mora naći novo mjesto u sastavu – iza napadača što igra i u Hoffenheimu gdje je najbolji igrač i strijelac kluba svih vremena. Uvođenje bar nekih od ovih igrača bilo bi pravi Dalićev potez – ako se dogodi, što trenutno duboko sumnjam.
U svakom slučaju, vrijeme će pokazati je li i dalje admiral koji sigurno plovi reprezentativnim vodama kao u Rusiji, ili se Zlatkov srebrni brod konačno nasukao.
I treba li nam uskoro čamac za spašavanje.
Juraj Njegovan