Hrvatska s karakterom

 


Malo tko je primijetio kontekst posljednje dvije pobjedeVatrenih’


Zaostatak 1-0 pogotkom Hrvata koji i danas žali što nije obukao ‘kockasti’ dres, Dinamovca Marija Gavranovića – i Švicarska vodi 1-0 u St. Gallenu.
Konačan rezultat? 1-2 za Hrvatsku, prva pobjeda ‘Vatrenih’ u povijesti protiv švicarske izabrane vrste.
Na sličan način hrvatska nogometna reprezentacija došla je i do večerašnje pobjede za bodove, u Ligi Nacija nad Švedskom. Bez zaostatka, ali uz izjednačenje gostiju 1-1 i generalno loš(ij)om igrom u drugom dijelu uspjeli smo  na kraju doći do – objektivno – zaslužene pobjede.
Jer druga momčad svijeta iz Rusije jača je od obje te momčadi, a ipak ne baš 3 gola slabija od svjetskog i europskog prvaka koji su nas još prošli mjesec gazili u istoj toj Ligi Nacija.
Što se promijenilo? Promijenio se kadar igrača, promijenio se i pristup koji inače tvrdoglavi Zlatko Dalić ‘nikada’ ne mijenja. Pa da pogledamo:



Poučak 1: Domagoj Bradarić

Ime i prezime mladog lijevog beka francuskog Lillea koji je tek ovaj tjedan (sramotno da je tako, op. a.) debitirao za Vatrene dovoljan je, a ujedno i najvažniji faktor mnogo bolje igre Hrvatske u listopadu. Igrajući krilo protiv Švicarske pokazao je – uz asistenciju i umalo pogodak već u debiju – mnogo više od Ivana Perišića u drugoj utakmici na istoj poziciji. Igrajući pak na svojoj prirodnoj poziciji beka protiv Švedske pokazao je još i veću kvalitetu u odnosu na ipak deficitarnog Darija Melnjaka, koji je kao također lijevi bek dobio i previše minuta u odnosu na ono što on realno može.
Domagoj Bradarić je, usudio bih se reći, najveći dobitak za Hrvatsku još od Brune Petkovića lani.
Stavljaj ga Zlatko, na krilo ili bek, protiv ‘njegovih’ Francuza – nećeš požaliti.
Ne staviš li ga, požalit ćemo svi kao i dosad dok ga nije bilo, a svakakvi Milići i Melnjaci zauzimali mjesto koje mu – sad to svatko zna – pripada.
On i Borna Barišić lijevi su bekovi Vatrenih i za Euro nagodinu, i za budućnost.



Poučak 2: Uremović je najbolje što možemo na desnom beku

Da ne gubimo vrijeme uvijek na iste stvari: najbolji i očito jedini pravi hrvatski desni bek Šime Vrsaljko neće se skoro vratiti. Filip Uremović je, kao stoper, njegova najdostojnija zamjena, a ofenzivnim dijelom igre večeras to je još i podebljao. Tin Jedvaj, Karlo Bartolec, Domagoj Vida,… jednostavno nisu ‘ti’, niti će ikada biti. Ne za desnog beka Hrvatske. Navedena trojica tu su poziciju igrala ukupno preko 30 puta i pokazala manje nego kapetan ruskog Rubina u svega 3 utakmice.
Filip Uremović naš je dragulj, rubin dok čekamo Šimin povratak, a to je ujedno i dvojac za hrvatski desni bek u godinama koje dolaze.



Poučak 3: prirodne pozicije igrača

Našu raniju analizu nakon rujanskih dvoboja s Portugalom i Francuskom podcrtali smo pozivom na to da se Mario Pašalić i Andrej Kramarić (uz ostale) koriste na svojim prirodnim pozicijama a ne gdje Daliću ‘dođe’, što je i rezultiralo teškim porazom 1:4 na uvodnom gostovanju kod prvaka Europe. To je također popravljeno, a dvojac je vratio tu ‘uslugu’ izbornika dvama pobjedničkim pogotcima protiv Švicaraca i Šveđana. I dok Mariju Pašaliću objektivno ostaje dosta toga za popraviti, izgleda da je Andrej Kramarić, ponajbolji igrač (da, ponajbolji) čitave Bundeslige trenutno najbolje što imamo na poziciji stražnjeg napadača. Čak i kad je ozlijeđen.
I stoga – Krama nikad više na centarforu. On nije centarfor, on je ‘Second Striker’, to je i večeras dokazao.

Francuzi su nam, od St. Denisa 1998. preko Lužnjikija 2018. do ponovno St. Denisa ovog kobnog rujna ostali dosta dužni. Taj dug Dalićevi momci imaju priliku ispraviti već u srijedu na kišnom Maksimiru.

S ovakvim karakterom povratka iz zaostatka i nakon izjednačenja, konačno se imamo pravo i tome nadati.

Podijeli: