LIJEPA I OPASNA
…imali smo čast intervjuirati jednu od najuspješnijih hrvatskih sportašica premalo poznatu široj javnosti…
Predstavi nam se ukratko. Zašto baš kickboxing, a ne neki drugi sport? Kako si “ušla” u kickboxing?
Ja sam Ana Znaor. Imam 26 godina. Diplomirala sam na Učiteljskom fakultetu u Rijeci. Živim u Malinskoj, na otoku Krku. Članica sam Kickboxing kluba „Sušak“ iz Rijeke.
Moj otac Predrag je trener kluba u Malinskoj te me jednom poveo sa sobom na trening. Tada sam imala 5 godina. Tata kaže da sam već tada bolje izvodila vježbe od starijih koji su duže trenirali u klubu. Kad smo se vratili s treninga, mami sam s oduševljenjem ponovila skoro sve vježbe i jedva čekala idući trening. Sjećam se, kad bi me tata pitao „Što najviše voliš?“, ja sam odgovarala „Kad me tata vodi na tvening (tada još nisam mogla izgovoriti „R“) J
Koliko se žena u Hrvatskoj bavi tvojim sportom?
Mnogo žena se bavi kikcboxingom u Hrvatskoj. Procjenjujem da je omjer 40:60 % u korist muškaraca.
Poznato je da si prvu titulu prvakinje svijeta osvojila još 2009. godine. Možeš li nam ukratko nabrojiti svoja ostala najveća sportska dostignuća?
Moja prva SENIORSKA svjetska titula je bila 2009. u Austriji. Inače, 2002. godine sam prvi put u svojoj karijeri postala svjetska prvakinja. Tada sam imala samo 12 godina i po uzrastu sam još uvijek bila kadetkinja. Ja sam te godine nastupila na Svjetskom JUNIORSKOM prvenstvu u Crnoj Gori te osvojila zlato. Borila sam se s curama starim od 15 do 19 godina. Sjećam se da tada nisam ni shvaćala veličinu svog uspjeha. Nakon što sam pobijedila finalnu borbu, sjela sam na pod i počela skidati opremu. Tata je došao do mene i s oduševljenjem viknuo: „Eeej! Pa ti si svjetska prvakinja!“
Kickboxing treniram 21 godinu, a moji najznačajniji uspjesi su: 6 puta svjetska prvakinja, 5 puta europska prvakinja, 23 puta pobjednica Svjetskog kupa te 46 puta državna prvakinja. Mnogima možda neće biti jasno otkud ovih 46 titula državne prvakinje. Kickboxing ima 7 disciplina, a ja sam se natjecala u 3 discipline. Kad sam imala 12 godina, postala sam državna prvakinja u kadetkinjama, kadetkinjama, juniorkama te seniorkama. Kao mlađa, stalno sam se borila i pobjeđivala u starijim uzrastima, tako da sam u jednoj godini znala osvojiti i po 5- 6 zlatnih medalja s državnih prvenstava. J
Kako se motiviraš za ustrajnost u treningu?
Mnogi me pitaju kako mi se da nakon tolikih godina još uvijek trenirati i kad se mislim prestati baviti kickboxingom. Međutim, mene veseli svako natjecanje i svaka pobjeda. Radujem se turnirima na koje odlazim skupa s tatom i mlađom sestrom Elom. Ponosna sam kad svira Lijepa naša u dalekim zemljama zahvaljujući mojim pobjedama. Dok god sam u svjetskom vrhu, to me tjera da i dalje treniram i što duže osvajam zlatna odličja. Dodatna motivacija mi je novčana nagrada Vlade Republike Hrvatske, koja se nažalost, u slučaju našeg sporta dobiva samo za zlatnu medalju. Iz tog razloga sam na svjetskim i europskim prvenstvima fokusirana samo na najvišu stepenicu na postolju.
Da li se sjećaš svog prvog natjecanja?
Sjećam se, naravno! Bilo je to davne 1997. godine u Klani. Tada sam se borila u kategoriji do 25 kg. Sjećam se da nije bilo niti jedne protivnice u mojoj kategoriji pa su me prebacili u višu (do 30 kg). Pobijedila sam i osvojila zlato. Bila sam jako sretna!
Sad jedno specifično pitanje za borilačke sportove. Kako se odvija skidanje kilograma prije natjecanja? Koliko traje proces i koliko se iscrpljeno osjećaš poradi toga na samom natjecanju?
Moram priznati da skoro nikad nisam imala problema s kilažom jer imam 67 kg, a borim se u kategoriji do 70 kg. Sjećam se da sam tjedan dana prije Europskog prvenstva u Azerbejdžanu 2010. godine skidala kilograme. Tada mi je farmaceut Nikola Dajković napisao program prehrane. Trenirala sam 3 puta dnevno i skroz sam izbacila sol i šećer koji sam prije toga unosila u prekomjernim količinama. Kako sam se prije toga dosta nezdravo hranila, tijelo mi je brzo počelo reagirati na promjene i u 4 dana sam izgubila 4 kg. Nisam bila iscrpljena jer sam unosila dovoljno proteina. Na samom natjecanju sam bila u odličnoj formi te sam tada postala europska prvakinja. Od onda više nikad nisam imala problema s viškom kilograma. Iimam sreću što je moj dečko Dorijan fitness trener i nutricionist tako da sam uz njega mnogo naučila o zdravoj prehrani i promijenila svoje prehrambene navike.
Koliko borbi imaš tijekom jedne godine?
Teško mi je to izračunati, pošto sam skoro svaki vikend na natjecanju. Krajem 2012. godine počela sam se baviti i olimpijskim taekwondo- om tako da usklađujem natjecanja iz kickboxinga i tkd-a. Zna se dogoditi da u jednom vikendu imam oko 10 mečeva, pošto se natječem paralelno u dvije kickboxing discipline na istom turniru (pointfighting te light contact).
Kako provodiš slobodno vrijeme?
Pošto sam svako popodne na treningu, a vikendima uglavnom na natjecanjima, dragocijeni su mi trenuci koje provodim s dečkom (večere, kina, šetnje). Volim boraviti na svježem zraku te prošetati psa ili popiti kavu s prijateljicama. Najviše slobodnog vremena imam tokom ljeta. Po struci sam učiteljica razredne nastave, tako da sam ljeti na godišnjem odmoru. Također, sezona natjecanja nam završava u lipnju pa se mogu malo odmoriti od natjecanja i izaći van s prijateljicama te se kupati i sunčati. Ljeti nema odmora od treninga jer je svake godine u 9. mj. Svjetsko ili Europsko prvenstvo za kadete za koje se sestra Ela sprema tako da sam uvijek njen sparing partner.
Jesi li imala sportskog idola u djetinjstvu?
Nisam, ali sam uvijek voljela gledati borilačke filmove.
Jesi li religiozna i koliko smatraš da ti ta karakteristika pomaže u sportskom razvoju?
Smatram da je najvažnije vjerovati u sebe i misliti pozitivno. Prije važnog meča, uvijek vizualiziram situaciju i zamišljam kako ja pogađam protivnicu, kako meni daju bodove i dižu ruku te kako se svira Lijepa naša. Na kraju, uvijek tako i bude. Bitno je napuniti se pozitivnom energijom i dati sve od sebe. Nakon svake pobjede zahvalim dragome Bogu što mi je podario snagu, izdržljivost i sreću.
Koliko misliš da će medalja Hrvatska uzeti u Riu?
Na prošloj Olimpijadi u Londonu smo osvojili 6 medalja pa je to neki minimum koji očekujem iz Rija. Nadam se da će naši zlatni sportaši ponoviti uspjeh s prethodnih OI (Sandra Perković, Giovanni Cernogoraz te Hrvatska vaterpolo reprezentacija). Posebno ću pratiti našu Riječanku Snježanu Pejčić u streljaštvu te sestre Zaninović i Filipa Grgića u taekwondo-u za koje mislim da imaju veliku šansu osvojiti medalju.
Misliš li da će se i tvoj sport jednog dana naći u olimpijskoj obitelji?
WAKO svjetska kickboxing organizacija radi na priznavanju kickboxinga od strane MOO-a. Put do uvrštenja bilo kojeg sporta u program OI je vrlo dugačak i zahtjevan, ali vjerujem da će se to jednog dana ostvariti.
Pratiš li nogomet? Ako da što očekuješ od naših dečki ovo ljeto u Francuskoj?
Pratim nogomet jedino kad igra naša reprezentacija tako da se podrazumijeva da ću gledati svaku utakmicu s Europskog prvenstva i navijati. Nadam se da ćemo ponoviti ili nadmašiti uspjeh iz 1998. kad smo osvojili broncu na SP. Toga se sjećam kao da je jučer bilo! Držim fige našim dečkima i vjerujem u uspjeh!
Kako se financiraš u ova krizna vremena? (mjesto gdje možeš hvaliti sponzore:))
Većinu troškova snosimo tata i ja samim ali za najveća natjecanja nam pomognu Grad Rijeka, Općina Dubašnica – Malinska i HKBS. Svojedobno sam imala sponzore čuvene svjetske tvrtke TOP TEN i Kwon koji su mi omogućavali sportsku opremu, a danas se za dodatke mojoj prehrani brine tvrtka Proteini.si.
Neka poruka za kraj?
Budući da radim u školi, uočila sam da posljednjih godina djeca imaju slabije motoričke sposobnosti. Zato smatram da je važno da se što prije počnu baviti sportskim aktivnostima te da ih roditelji podržavaju i usmjeravaju u tome, kao što su mene moji.