Prije nego što se potpuno upustite u obiteljsko druženje i ostale blagodati ovog produženog vikenda, pročitajte intervju s jednom maratonkom, triatlonkom, sveučilišnom profesoricom i nadasve svestranom osobom Danijelom Kunom. Ova rođena Kuprešanka s prebivalištem u Splitu zaposlena je na Kineziološkom fakultetu te je pravi primjer profesora koji spaja teoriju s praksom. Naime, Danijela, članica Atletskog kluba Dubrovnik, u dugoprugaškom trčanju ostvaruje sve zapaženije rezultate i sve više nas iznenađuje svojim nastupima…
Prema vašim riječima, u trčanje ste se zaljubili tek u studentskim danima. Kojim sportskim aktivnostima ste se bavili u djetinjstvu i što vas je potaknulo da upišete studij Kineziologije?
Već dugi niz godina aktivna sam u alpskom skijanju u kojem sam se usavršila kao licencirani učitelj, a potom i kao demonstrator skijanja. Uz skijanje, još od prvog razreda srednje škole, bavim se paraglidingom. Naime, moja majka je bivši padobranac pa me je ona uključila u letački sport. Tijekom odrastanja na Kupresu sam nerijetko, s prijateljima, išla na vožnju cross motociklima te smo često jahali konje. Na studij na Kineziologije potaknuo me jedan profesor kojeg su oduševile sve aktivnostima kojima sam se bavila te iako sam oduvijek htjela studirati kemiju, prevagnuo je izazov prema sportu. 
U vašoj trkačkoj karijeri, u relativno kratkom vremenu, znatno ste napredovali. Na nedavno održanom maratonu u Linzu osvojili ste prvo mjesto. Koja su bila vaša očekivanja prije utrke? Jeste li predviđali svoju pobjedu?
U rekreativnom dijelu trčanja prisutna sam već dugi niz godina, a isto tako prisutna sam i u različitim aerobnim aktivnostima što je sigurno doprinijelo mojem velikom napretku u relativno kratkom periodu.
Na maratonu u Linzu očekivala sam bolji rezultat, ali nikako ne i pobjedu. Utrka je bila nepredvidiva sve do samog kraja. Do 28-og kilometra utrke vodstvo je imala iskusna atletičarka Sonja Roman koja je odustala ubrzo nakon što sam ju pretekla. Nakon toga, bila sam uvjerena u pobjedu, osobito zato što je, drugoplasirana, naša maratonka, Nikolina Stepan bila u zaostatku od oko minutu i pol. Trčala sam doista dobro iako sam imala probleme s grčevima i bolovima u području trbuha. Nakon 35-og kilometra utrke značajno sam pala u tempu, što je Nikolinin trener primijetio te su to pokušali iskoristiti. U samoj završnici, pogledom preko svog lijevog ramena, primijetila sam da se Nikolina približava, odnosno primijetila sam njenu trkačku pratnju. U tom trenutku značajno sam ubrzala i izborila se za prvo mjesto u samom finišu. Naučila sam kako se maraton, bez obzira na fizičku pripremljenost, ne trči isključivo nogama i ne ovisi samo o trenutnoj formi sportaša. Isto tako, naučila sam da se u meni krije ogromna mentalna snaga, što me ovaj put dovelo do pobjede.
U prošlosti ste se okušali u triatlonskim i duatlonskim disciplinama te ostvarili solidne rezultate. Slijedom vaših nedavnih uspjeha logična bi bila tranzicija u dugi triatlon (Ironman) koju ste i sami najavljivali. Možete li nam reći nešto više o tome?
Triatlon je uistinu posebna sportska disciplina. Moram priznati kako sam oduvijek s velikom strasti odrađivala triatlonske treninge i utrke. Radi se o dosta uzbudljivoj, dinamičnoj, teškoj ali i skupoj sportskoj disciplini. Nažalost, za postizanje zapaženijih rezultata u triatlonu potrebno je prethodno plivačko iskustvo koje ja osobno nemam. Zbog toga bih bila u zaostatku za suparnicama prilikom izlaska iz vode i morala bi ih sustizati na biciklu i u trkačkom dijelu triatlonske utrke. Isto tako triatlon je dosta skup sport koji zahtjeva puno više slobodnog vremena i kvalitetnih uvjeta za treninge. U sklopu rekreacije nadam se kako ću se jednog dana vratiti u triatlon te se okušati u Ironman distanci. 
Zaposleni ste na Kineziološkom fakultetu u Splitu te nosite titulu docenta doktora znanosti. Na kojim predmetima predajete te koje bi projekte i radove izdvojili kao značajnije u svojoj dosadašnjoj znanstvenoj karijeri?
Trenutno radim kao zamjena na predmetima Atletike te samostalno vodim predmete iz Skijanja 1 i Skijanja 2. Posebno bih izdvojila projekt Mjerenje motoričkih znanja u kineziologiji u sklopu kojeg sam objavila nekoliko radova. Trenutno sam aktivna na različitim Erasmus projektima, te aktualnom Street Motion and Emotion.
Kako studenti koje podučavate gledaju na vaše nedavne sportske uspjehe?
Moram priznati kako su studenti dosta iznenađeni te su i mene samu jako ugodno iznenadili svojom podrškom i čestitkama. U posljednje vrijeme mi postavljaju brojna pitanja oko načina treninga, a to me posebno veseli. Ipak, nije baš čest slučaj da studenti imaju profesora koji spaja praksu i teoriju.
Kako usklađujete obaveze vezane za vašu znanstvenu karijeru sa svakodnevnim treningom? Imate li uz trčanje i posao neki hobi za koji ne znamo?
Maratonski treninzi te odlasci na različite utrke i pripreme zahtijevaju dosta odricanja, rada i vremena tako da trenutno nisam potpuno aktivna u znanstveno-istraživačkom radu ali vjerujem kako ću, u dogledno vrijeme, to nadoknaditi. Prije nego što sam se počela baviti različitim sportskim aktivnostima, pohađala sam glazbenu školu ali nekako je moja ljubav prema sportu bila jača. Od dodatnih hobija, osim čitanja duhovne literature, ovaj put ne bih ništa posebno izdvojila.
Poruka za kraj
U životu ne postoji dobna granica koja bi određivala ciljeve. Darovi i talenti su tek mali dio odlučujućih faktora na tome putu. I zato bez obzira na to što vam drugi govorili, slušajte sebe i gledajte naprijed jer to je ono zbog čega živite.
Autor: Bruno Ribarić (Krazi Fish)