…donosimo vam kratak intervju s talentiranom riječkom gimnastičarkom sa zavidnim međunarodnim uspjesima…
Predstavi nam se ukratko.
Opiši nam svoje gimnastičke početke. Zovem se Ema Kajić. Rođena sam 9.3.1996. u Rijeci. Završila sam gimnaziju te sam upisala Kineziološki fakultet u Splitu. Gimnastikom sam se počela bavit sa 4 godine u GK “Vita“Rijeka. Kao mala bila sam jako živo dijete stoga su me roditelji doveli u dvoranu, svidjelo im se kako moja i sadašnja trenerica Julija drži treninge pa su me nastavili dovoditi u dvoranu. Svidio mi se taj sport, a dvorana mi je postala druga kuća.
Možeš li nam ukratko nabrojiti svoja najveća sportska dostignuća?
11.mjesto na EYOF-u u Turskoj, 5.mjesto na Svjetskim kupovima u Ljubljani, Medellinu te sada u Osijeku.
Da li se sjećaš svog prvog natjecanja?
Ne sjećam se baš, bilo je to jako davno. Sjećam se samo da sam na prvom natjecanju nastupila sa 5 godina.
Ljudi iz svijeta gimnastike su te opisali kao curu koja stalno napreduje. Koji su ti planovi za budućnost? Što si zacrtala kao konačni cilj svoje karijere?
Plan mi je nastupati na natjecanjima do kraja školovanja i ostvarivati što bolje rezultate na svjetskim natjecanjima. Nemam baš točno zacrtan cilj,ali naravno jako drago bi mi bilo nastupit na Olimpijskim igrama.
Koliko treniraš na dnevnom i tjednom nivou?
Treniram svaki dan,osim nedjelje. Kako trenutno idem na faks imam jako malo vremena za trenirat (oko 3 sata na dan), tako da sam se bazirala samo na preskok i njega pokušavam usavršit.
Gimnastika je poznata kao iznimno težak sport. Što te točno privuklo da ostaneš ustrajna u svom sportu? Što te motivira da ustraješ u treninzima i u lošim periodima?
Iako sam već razmišljala o prekidu treniranja, nikako to nisam mogla napravit. Gimnastika je postala dio mog života, izgradila me kao osobu i koliko god mi bilo teško i naporno uvijek je ta ljubav prema sportu prevladala. Motivira me to što jako puno putujem i već sam u svojih 20 godina prošla pola svijeta, a uz to imam mogućnost samu sebe financirat.
Kakav je status gimnastike u Hrvatskoj po tvom mišljenju? Kakav je status gimnastike u tvom kraju s obzirom na recentne uspjehe gimnastike na nacionalnom nivou?
Mislim da bi se trebalo više ulagati u gimnastiku,posebice u izgradnju adekvatnih dvorana,jer da imamo bolje uvjete imali bi i bolje rezultate.
Smeta li ti medijska zapostavljenost gimnastike?
Pa ne smeta mi previše, ali bi isto volila da se malo više promovira i cijeni taj sport jer “da je gimnastika lagana zvala bi se nogomet“
Jesi li imala sportskog idola u djetinjstvu?
Pa nisam baš.
Koliko pažnje polažeš pravilnoj prehrani?
Ne polažem pretjeranu pažnju prehrani, tu i tamo pripazim da ne jedem previše slatkiša.
Koliko misliš da će medalja Hrvatska uzeti u Riu?
Nadam se više nego prošlu olimpijadu, nemogu procjenit jer je sve u sportu nepredvidljivo.
Misliš li da Hrvatska može u Riu do medalje u gimnastici?
Naravno da da. Nadam se da će Filip Ude izvest jednako dobru vježbu kao u Bejingu.
Što možeš istaknuti kao svoju najveću životnu vrlinu?
Upornosti i hrabrost.
Kakve dečke voliš?
Imam dečka,drugo me ne zanima.
Voliš li izlaziti?
Normalno da volim kao i svaka mlada osoba,ali samo u umjerenim količinama.
Neka poruka za kraj?
Ne uspije najbolji, nego najuporniji!