INTERVJU – HRVOJE STEVIĆ

Svaka šahovska partija sastoji se od otvaranja, središnjice i završnice. Ne mora nužno i odvojito postojati svaka od tih faza zato što se, primjerice, može i izravno iz otvaranja prelaziti u završnicu. Također, određena partija može vrlo lagano imati svoj završetak u središnjici. Stoga, ovdje nisu jasno definirane granice svake od navedenih faza, nego su one više hipotetične te se određuju prema razvojnom procesu svake igre. U tom smislu, početni dio partije naziva se otvaranje, a središnjicom se imenuje onaj najborbeniji dio u kojem još uvijek ima dovoljno figura na ploči. Dosljedno tome, otvaranje završava onda kada se razvije igra tj. kada se rasporede figure. Poznavanje teorije otvaranja je nužno pa tako mnogi igrači znaju unaprijed i do deset, petnaest poteza ili čak i više. U središnjici se više pokazuju individualne kvalitete svakog igrača, poznavanje principa, strategija i taktička spremnost te pamćenje uzoraka. Nadalje, u završnici prevladava poznavanje tipičnih pozicija u kojem do izražaja najviše dolazi sama tehnika igrača.

Sportinterview: Budući da smo ovako lijepo na početku podučeni osnovama šahovske igre, odlučili smo se da ovaj intervju podijelimo na „šahovski način“. Naš sugovornik je Hrvoje Stević, vrhunski šahist i šahovski trener, velemajstor, hrvatski šahovski reprezentativac, bivši kadetski prvak svijeta.

OTVARANJE

Sportinterview: Možeš li se ukratko predstaviti našim čitateljima i reći par bitnih činjenica o sebi i svom šahovskom putu, najboljim rezultatima?

Moje ime je Hrvoje Stević i imam 38 godina, profesionalno se bavim šahom. Igram u šahovskom klubu Zagreb. U svijet šaha sam zakoračio tako što je otac naučio brata i mene prve šahovske poteze, ali je brat u međuvremenu prestao igrati. Dakle, naučio sam igrati šah s četiri godine igrajući u šahovskom klubu Đakovo u kojem sam proveo mnoge godine.. Kao junior sam podosta nastupao na regionalnim prvenstvima Slavonije i Baranje, na prvenstvima države te europskim i svjetskim prvenstvima. Bio sam treći u Europi 1991. godine u Rumunjskoj i prvak svijeta do 16 godina u Brazilu 1995., jednom drugi u Europi i tako…

Jedan od najboljih rezultata mi je 5. mjesto u Europi 1993. do 16 godina, ponajprije zbog toga što sam bio tri godine mlađi od ostalih sudionika. Dva puta sam bio seniorski prvak Hrvatske, a prošle godine sam nakon dramatične završnice i remija ostao bez titule i završio na drugom mjestu. Ove godine osvojio sam treće mjesto na državnom prvenstvu.

Sportinterview: Koliko točno čovjek mora sazreti kao igrač da bi dosegao onu pravu, svjetsku razinu?

Nema tu nekoga jasnog pravila, ali u principu već s 15 godina šahist može potpuno igrački sazreti. Naime, negdje već s 12 godina jest granica na kojoj su neki šahisti postajali velemajstori. Idealno bi bilo da se djecu u najranijoj dobi upisuje na šah, odnosno u dobi između 5. i 8. godine života. Primjerice, Robert Fischer je 1958. postao velemajstor već s 15 godina, a to se tada smatralo velikom senzacijom. Jasno je da se danas majstorom postaju sve ranije i ranije, osobito zbog interneta koji omogućava jako brz pristup informacijama. Jednostavno, napredak računalne tehnologije povukao je naprijed i šahovsku igru. Tako se, primjerice, prije na turnire nosila puna torba knjiga, dok sada za tim nema tolike potrebe.

Sportinterview: Kakvo je trenutno opće stanje šaha na ovim prostorima?

Na sreću, šah je u Hrvatskoj u zadnjih godinu dana doživio svojevrsni procvat. Pojavilo se nekoliko mladih igrača koji su napravili značajan pomak. Izdvojio bih rezultate Leona Livaića i Jadranka Plenče koji su na svjetskim natjecanjima zauzeli visoke pozicije. Izuzev njih, velike uspjehe postiže i Ivan Šarić koji je nedavno postao seniorski Europski prvak i na pragu je elitnog 2700 ratinga. Također smo prošle godine na Europskom ekipnom prvenstvu na Kreti osvojili četvrto mjesto, što je ujedno i jedan od najboljih rezultata u povijesti hrvatske šahovske reprezentacije.

Sportinterview: Na koji su način organizirana klupska natjecanja u Hrvatskoj i Europi?

Slično kao i u drugim sportovima, postoji više ligaških rangova natjecanja. Tako prva liga ima 10 klubova, koji se ravnopravno natječu za naslov prvaka države. Drugo bitno natjecanje na klupskoj razini jest Kup države.

Na europskoj razini postoji kup u kojem igraju najbolji klubovi, on je recimo pandan lige prvaka u nogometu. Jedno vrijeme u tim klupskim natjecanjima je klub Bosna jako dobro kotirao, pogotovo kad je za njih nastupao Kasparov.

Na klupskoj razini se u jednoj godini može nastupati za više klubova iz različitih država, međutim, pojedinačna natjecanja su u šahu puno više cijenjena.

SREDIŠNJICA:

Sportinterview: Koji ti je trenutačni svjetski rejting? Od čega se točno sastoji tvoja priprema za nekakvo ciljano natjecanje?

Trenutno sam četvrti igrač na rejting listi u Hrvatskoj, ali su tu stvarno jako male razlike na vrhu hrvatske rejting liste. Na svjetskoj razini sam ponešto pao u zadnje vrijeme na oko 300. mjesto, a najbolje plasiran sam bio negdje oko 150. mjesta. Jako puno ljudi igra šah u svijetu, a ako se uzme kao kriterij poznavanje osnovnih pravila ta brojka bi mogla premašiti i pola milijarde ljudi.

Samu formu u šahu je jako teško tempirati. Ima igrača koji se preopterete za vrijeme priprema pa na natjecanje dođu jednostavno prezasićeni. Danas se na šahu radi najviše pomoću računala kroz analizu šahovske igre, otvaranja, gledanje cjelokupne partije te završnice. Na samom turniru se pripremaš od protivnika do protivnika. To znači da prije turnira poglavito radiš općenito na svojoj formi (taktika, strategija, određeni zadaci, partije velikih igrača iz povijesti…), a za vrijeme turnira se specifično spremaš ovisno o tome koga dobivaš za daljnjeg suparnika. No, ako putuješ s turnira na turnir, onda često niti nemaš vremena za pravu pripremu.

Što se tiče fizičke pripreme, volim igrati tenis i stolni tenis. Opuštaju me šetnje po nasipu i Bundeku. Neki šahisti trče, idu u teretanu radi podizanja opće fizičke kondicije.

Sportinterview: Postoji li neki uzor iz svijeta šaha kojeg si u djetinjstvu najviše volio proučavati i „kopirati“ njegov stil?

Meni je Bobby Fischer bio najveći uzor u djetinjstvu. Njegov stil je s jedne strane bio jednostavan i uvjerljiv, a opet je mogao dobro odigrati i u složenim pozicijama. Bio mi je uzor jer je apsolutno sjajne rezultate imao kroz cjelokupan put kojim je prošao. Naime, on je uspio, takoreći, poraziti Sovjetski savez u vrijeme Hladnog rata jer su Sovjeti u to vrijeme izrazito dominirali te redovito imali svjetske prvake. Dakle, Sovjeti su imali veliku količinu vrhunskih velemajstora te su na turnirima često znali u zajedničkoj strategiji „štednje energije“ međusobno remizirati, dok je Bobby morao nastupati „sam protiv svih“. Poznat je taj njegov put gdje je veoma uvjerljivo došao do finala i tamo također uvjerljivo slavio protiv Borisa Spasskog (Čuveni meč u Reykjaviku 1972.). Osim njega, Kasparov je također velik igrač te Magnus Carlsen u današnje vrijeme.

Sportinterview: Koji sve stilovi igranja postoje u šahu?

Može se u grubo nabrojati nekoliko tipičnih: napadački, žrtveni (u kojem se žrtvuju figure za napad i inicijativu i igraju kompliciranije pozicije), te više tehničko igranje na jednostavnije pozicije. Primjerice, kad su međusobno igrali svjetski prvaci Kasparov i Karpov to je ujedno bio i sukob dva stila igranja. Kasparov je predstavljao taj dinamičan i energičan stil, a Karpov je bio sjajan pozicioni igrač, malo je griješio i igrao precizne poteze.

Sportinterview: Koja je tvoje mišljenje o ideji uvođenja šaha u škole?

Ta ideja će sigurno dovesti do povećanja broja ljudi koji igraju šah u Hrvatskoj. Jednako tako, za djecu je jako dobro da se upoznaju s osnovnim pravilima šahovske igre jer bi im to moglo koristiti kao pomoć u razvijanju nekih kognitivnih sposobnosti. Primjerice, računanje poteza unaprijed im može pomoći u poboljšavanju analitičkih kapaciteta u životu.

ZAVRŠNICA:

Sportinterview: Postoji li ikakav interes sponzora za šah u Hrvatskoj ili regiji?

Svakako na tom području može biti uvijek i puno bolje. Premda se sjećam da je za nastupe reprezentacije odijela prije sponzorirao Varteks, slične donacije su se u zadnje vrijeme malo prorijedile. U svakom slučaju, mi se svi trudimo da šah bude što više zastupljen u medijima, te ako u tome uspijemo vjerojatno će se i povećati broj zainteresiranih sponzora. No, nedvojbeno je to da šah može biti jako uspješno prikazan na televiziji ili medijski općenito. Trenutno se šahovski turniri najviše prate putem internet prijenosa. Ukoliko se taj dio jako dobro odradi, ubaci se dobar i stručan komentator, utoliko taj prijenos može biti jako zanimljiv i za širu publiku. U šahu tako nema mnogo gledatelja na turnirima, ali se on može učiniti atraktivnim za praćenje preko prijenosa na internetu.

Sportinterview: Jesu li računala „prijetnja“ za rješavanje šahovske igre?

Bjelodano je da su računala već sada podosta odmakla od ljudskih sposobnosti igranja šaha, tako da se već teško u partiji može pobijediti i mobilni uređaj (smijeh). Međutim, mislim da još uvijek nemamo toliko jaka računala koja bi se približila konačnom izračunu svih šahovskih kombinacija. Uzima se, naime, da je broj kombinacija u šahu veći od broja atoma u svemiru, pa je to još uvijek nepremostivo ograničenje za računala.

Šahovske programe treba gledati kao pomoćno sredstvo u pripremi, a ne kao protivnika. Računalo potpuno drugačije igra nego čovjek (bez emocija, matematički i kroz izračun loših i dobrih poteza) te ta natjecanja nemaju previše smisla, kao što nema smisla da se, recimo, Bolt utrkuje s motorom.

Nadalje, japanski go je igra slična šahu koja ima još i više kombinacija i dosta je kompliciranija od šaha. Mislim da su računala prvi put uspjela pobijediti najjačeg igrača prije malo više od pola godine.

Sportinterview: Postoji li međusobna isprepletenost alkohola i šaha? Postoji li nekakav doping u šahu?

Prema pravilima FIDE ne smiješ nikako igrati pod utjecajem alkohola šahovsku partiju. Postoji doduše slučaj jednog natjecatelja koji je zaspao za vrijeme partije jer se noć prije ponešto popilo. Vjerojatno ga je umor i mamurluk toliko svladao, pa je za vrijeme partije zaspao. (smijeh). U šahu je najveći „doping“ nedozvoljena upotreba računala za vrijeme partije.

Sportinterview: Koliko filmovi o šahu vjerno oslikavaju samu šahovsku stvarnost?

Zadnji film koji sam gledao o šahu bio je dokumentarnog karaktera. Riječ je o dokumentarcu koji predstavlja Carlsena, šahovskog Mozarta. Od ostalih je, recimo, film Potez lovca dobro koristio šahovske elemente. Inače su šahovski elementi korišteni u mnogim filmovima, kao primjerice u Casablanci ili u James Bondu, ali nikad to nije autentično prikazivanje šahovskih (nekih bitnih) poteza. Sukladno tome, za dobar prikaz šahovske stvarnosti najbolje se okrenuti dokumentarnim filmovima.

Sportinterview: Uskoro će meč za titulu prvaka svijeta između Carlsena i Caruane. Kakva je tvoja prognoza?

Meč će svakako biti zanimljiv jer se susreću trenutno dva najuspješnija igrača svijeta. Iako su po ratingu skoro izjednačeni, očekujem uvjerljivu pobjedu Carlsena.

 

Podijeli:

Odgovori