Predstavi nam se ukratko. Zašto baš boks, a ne neki drugi sport? Kako si “ušla” u boks?
Pa evo ja sam Ivana Habazin, 26 godina, boksačica, bivša IBF – svjetska prvakinja.
Boks sam počela trenirati prije osam godina i to nakon što sam pogledala film Rocky. Tad mi je palo na pamet da bih mogla boksati i biti svjetska prvakinja. Iako mi je i to samoj čudno zvučalo, otišla sam u boksačku dvoranu i krenula s treninzima prvu godinu rekreativno, a onda 2010. profesionalno. Trenirala sam prije ekipne sportove (nogomet, odbojka, košarka) no to nije bilo dugog vijeka, jer ekipni sport nije mi nekako odgovarao.
Možeš li nam ukratko nabrojiti svoja najveća sportska dostignuća?
U amaterskom boku bila sam dva puta viceprvakinja Hrvatske. 22.3. 2014 godine postala sam IBF prvakinja svijeta, a 13.9.2014. boksala sam sa Ceciliom Braekhus, najboljom boksačicom u povijesti, za ujedinjenje titula. Ona je imala WBC, WBO, WBA, a ja IBF. To je ujedno bio najveći meč ikada u povijesti ženskog boksa, dakle prvo ujedinjenje kod žena i treće uopće u boksačkoj povijesti. Prije toga su bila smo dva muška meča koja su imala ovako ujedinjene. U tom meču izgubila sam na bodove.
Sad jedno specifično pitanje. Kako se odvija skidanje kilograma prije natjecanja? Koliko traje proces i koliko se iscrpljeno osjećaš poradi toga na samom natjecanju?
Što je tiče skidanja kilograma, ja nemam tih problema. Uvijek pazim na prehranu. Jedem bez glutena. I jednostavno, kada krene pripremni ciklus i ciklus sparinga kile same padaju. Ako pak ima kg ili dva viša, koristi se sauna ili manja količina hrane i unosa tekućine. Ja ako primijetim da imam previše, skinem to u prvom tjednu tako da dalje mogu normalno trenirati i jesti.
Kako si pronalazila sparing partnerice i s koliko njih si radila na pripremama za posljednji meč?
Spaing partnerice je uvijek teško naći pogotovo kod nas. Mi nemamo profesionalnih boksačica, pa mi pomažu prijateljice iz amaterskog boksa, ili dođu iz vana, ili pak ja odem van. Za ovaj meč tu mi je bila i Nikki Adler (Nikolina Orlović), ona je svjetska prvakinja po WBC-u do 75 kg, zatim Jovana Vučić prvakinja Hrvatske do 69 kg, te Antonija Pavić prvakinja Hrvatske do 64 kg i Tena Lončarić, prvakinja Hrvatske u Muay Thai-u.
Koliko si sati tjedno provodila u treningu tijekom priprema za zadnji meč?
Pripreme su uvijek teške, i trenirati su bili po čak i tri puta dnevno to je u prosjeku od 4 – 7 sati dnevno, onda se to polako spušta. Ali treninzi su svaki dan jedino u srijedu i subotu po jedan i to trčanje od 1hi15min a nedjelja je odmor.
Praznovjerje je sveprisutno u sportu, koliko je prisutno kod tebe? Omiljeni rituali?
Ja ne vjerujem u praznovjerje. Veliki sam vjernik, tako da sve što radim radim s Bogom. Ali prije svakog meča obavezno odem na ispovijed i tako se pripremim, to je moj sigurnost.
Gdje se vidiš za pet godina? U medijima je moguće pročitati najave da se više nećeš natjecati. Ukoliko doista nećeš vidiš li se ikada u trenerskoj ulozi?
Pa ne mogu točno reći gdje ću biti za 5 godina. To zna samo Onaj gore. Imam neke planove i već ih počinjem realizirati. Uskoro odlazim iz Hrvatske,biti će novosti, no za sada to još ne obznanjujem. Prije meča sa Mikaelom Lueren za Wbc titulu, rekla sam da neću više boksati, ako izgubim. Izgubila sam i ta odluka je čvrsta. Naravno rekla sam da je to 99% sigurno, onaj 1 posto mogu ostaviti otvorenim jer se nikad ne zna što se može dogoditi. Hrvatska je nažalost, zatvorena za boks, posebno ženski. Logistika je nikakva, te ne može parirati svjetskoj sceni. Da bi bio u vrhu treba imati najmanje 4 meča godišnje, ja u godinu dana uspijem odraditi tek jedan. Fali ritma. Bez obzira koliko god ja trenirala bez velikih mečeva ne mogu skupiti iskustvo, a tako onda ne mogu ni pobijediti. Probali smo sve, a lupati glavom u zid svaki put iznova, bilo bi glupo. Iako je najteže reći ne i početi neki novi život
Kako provodiš slobodno vrijeme?
Pa slobodnog vremena baš i nemam. Do sad sam to najviše posvećivala fakultetima. Tako sam diplomirala na katoličkom bogoslovnom fakultetu prošle godine, a sada sam još na drugoj godini prava u Splitu, te na 1. Godini specijalističkog studija međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjold. Uz to imam dva psa, koji mi umu dosta vremena, ali to su bića koja obožavam, tako da uvijek uživam s njima. Najviše volim otić u kazalište, tu i tamo u kino ili druženja s prijateljima, no dosad sam najviše u slobodno vrijeme spavala.
Jesi li imala sportskog idola u djetinjstvu?
Mislim da svi imaju sportskog idola, meni je to bio Ronaldo s obzirom da je tada moj život bio samo nogomet hehe
Kako se financiraš u ova krizna vremena?
Pa što se financija tiče, to je uvijek i svima teško. Mogu reći da sam preživljavala dugi niz godina. Čak sam i živjela u dvorani jer nisam imala za stan. Moji su mi već tri puta do sada digli kredite, da bih mogla boksati, ja sam ih hvala Bogu vratila. Snalazila sam se kako sam mogla. Najveći udio u mojoj karijeri koliko god mogli dali su Parketi Ratković, Klemm security, Zarja doo, Nitor grupa, Proteini.si. Hvala im na tome.
Neka poruka za kraj?
Život je dar. Svatko je rođen za neko mjesto u svijetu. I svaki posao je veliki posao. Čovjek treba biti promjena koju svi želimo vidjeti i osjetiti. Tako da, sve je moguće, ako ne na jednom putu onda na drugom. Treba živjeti svoj san!