INTERVJU – KRISTINA HENDEL

Predstavljamo vam jednu od najperspektivnijih hrvatskih trkačica, Kristinu Hendel. Ova odlična atletičarka drži više nacionalnih rekorda u juniorskim i mlađe seniorskim kategorijama te će tek u budućnosti ozbiljno zakoračiti u seniorska dugoprugaška natjecanja. Njezini rekordi u mlađe seniorskoj konkurenciji na 10 km (34:09) i prvi polumaraton (1:15) sami za sebe dovoljno govore o trkačkom potencijalu kojeg posjeduje. Osim toga, Kristina se od nedavno našla i u majčinskoj ulozi, koju uspješno spaja s karijerom vrhunske trkačice…

 

Sportinterview: Možeš li se ukratko predstaviti i reći nešto o svom životu izvan atletike?

Ja sam Kristina Hendel, a djevojačko prezime mi je Božić. Imam 22 godine i dolazim iz Zagreba, no zbog obitelji sam se odselila u Njemačku. Završila sam srednju školu na Zdravstvenom učilištu za Medicinsku kozmetičarku te nakon toga započela studij u New Yorku. Tamo sam upoznala svog budućeg muža Sebastiana i neplanirano ostala trudna sa sinom Jonathanom. To mi je dosta promijenilo život, ali ne i planove. Trenutno povremeno radim u obiteljskoj pekari, a kasnije mislim raditi u struci ili, ako se ukaže prilika, ostati u sportskom okruženju.

Sportinterview: Kako si se odlučila upravo za atletiku. Jesi li možda ranije trenirala neki drugi sport?

Zapravo, nikada nisam imala jasan pojam što je to točno atletika. Tako sam u životu trenirala razne sportove, od čega najduže tenis (5 godina). Trenerica Zvjezdana Grganja, tada iz AK Zagreb Ulix, dala mi je pozivnicu u atletsku školu poslije jednog testiranja na tjelesnom u osnovnoj školi.

Nakon toga, dosta me je zainteresiralo treniranje atletike, htjela sam zapravo „otkriti“ taj, za mene, novi sport. Mama mi je tada govorila da je i ona bila atletičarka u Ak Dinamo, no zbog teškoće postizanja velikih uspjeha u atletici htjela me od tog puta odgovoriti. Sada se uvijek tome smijem jer je u mom slučaju bila u krivu.?

Sportinterview: Koji su tvoji najbolji juniorski rezultati po disciplinama, a koji trenutno u seniorskoj konkurenciji? Koje od tih rezultata smatraš najvažnijim?

Uvijek sam bila najbolja na najdužim trkačkim disciplinama. Držala sam mlađe juniorske te juniorske rekorde na:10000 m (37:06),10 km na cesti (37:14), 5000 m (17:31); koji su još uvijek aktualni. Nadalje, 3000 m u dvorani (9.54), 2000 m sa zaprekama (6:53) te 3000 m sa zaprekama (10:27).

Sada u seniorskoj karijeri imam 3 mlađa seniorska rekorda: 10 km na cesti (34:09), 3000 m u dvorani (9:47) i 1500 m u dvorani (4:34). Mislim da mi jako dobro leži 10000 m što je svojevrsni pokazatelj kako mogu biti jako dobra i na onim još dužim disciplinama. Međutim, smatram da sam još uvijek premlada za maratonske distance, te se prvo želim fokusirati na kraće staze. U svakom slučaju, u tim stvarima slušam trenera koji kaže:“što si brži na kraćim distancama, to će biti bolje i na dužim prugama“.

Sportinterview. Otrčala si fantastičan polumaraton Leipzig-Halle i najavila svoj svojevrsni prelazak na cestovnu atletiku. Koliko je zapravo težak taj prelaz i kako si se osjećala nakon istrčane utrke?

Taj polumaraton sam bila u top formi, čak i boljoj nego u ovoj trenutno. Međutim, staza je bila dosta zahtjevna i trčala sam doslovno sama samcata. Prvi je stazu savladao Kenijac s 1:11, pa onda ja s 1:15, a nakon mene drugi muškarac s 1:17. Prva polovica staze je bila solidna, bez nekih uzbrdica ali s dosta zavoja. Bila sam u dobrom ritmu, no kada je krenuo kros teren i duže uzbrdice malo me to slomilo u ritmu, pa sam na kraju izgubila podosta na ukupnom vremenu.

Sportinterview: Kada se namjeravaš okušati u nešto dužim disciplinama na cesti, prije svega maratonu? Što misliš o ultramaratonima općenito?

Volim trčati duže discipline, super se osjećam kada se utrkujem na cesti i te me utrke jako motiviraju za kasnija natjecanja. Doista, jedva čekam 9. mjesec kada ću opet trčati polumaraton, 10 km i 10000 m na stazi. Ove sezone mi je prvo u planu trčati 3000 m sa zaprekama te pokušati ostvariti normu za EP u Berlinu. Prošlog vikenda trčala sam 2000 m zapreke kao test utrku. Hm, nisam se baš najbolje snašla…. Držim kako trebam još malo poraditi na samopouzdanju i tehnici, no ako sve to dobro posložim norma bi trebala biti u džepu. Možda se to neće dogoditi već 26.5., kada ću imati prvu priliku, međutim, bilo bi ljepše što prije imati normu jer je onda i pritisak puno manji. Dat ću sve od sebe da tako i bude.

Ultramaratone ne bih nikako trčala, a maraton mi se isto tako trenutno čini previše dug. No, svakako bih se htjela okušati u maratonu i kada se na to odlučim ići ću s ciljem ostvarenja dobre karijere. Ako me se sada pita, vjerojatno ćete me najranije moći vidjeti na maratonu u jesen 2021.

Sportinterview: Jesi li se ikada okušala u brdskom trčanju ili općenito natjecanju u prirodi?

Trčala sam brdsku utrku s 12 godina i neću nikad više (smijeh), nikako mi nije išlo.

Osim toga, trčala sam puno krosova, ali nekako imam prirodno slab odgurni moment tijekom trčanja. Uzrok tome jesu nešto slabiji mišića u stopalu, na čemu trenutno radim jer je ta stavka bitna u trčanju općenito. S obzirom na to što sam još ove godine kategorija mladih seniorki, htjela bih odraditi Europsko prvenstvo u krosu. Možda ću se dobro pripremiti i uhvatiti visoku poziciju, a ako ne, svakako je to dobar trening.

Sportinterview: Vidimo kako trčanje u našoj regiji doživljava svoj “kvantitativni procvat”. Kakvo je stanje s trčanjem u Njemačkoj? Postoje li kakve prednosti ako to usporediš sa stanjem u našoj regiji?

Što se tiče razlike između trčanja u Njemačkoj i u Hrvatskoj, ona je jako velika. U svakom slučaju, Hrvatska i dalje jako zaostaje za velikim Europskim zemljama. Prvenstveno, ovdje postoji već jako puno novih metoda treninga.
Nadalje, državni rekordi su potpuno neusporedivi. Tako u Njemačkoj na svakom dobrom mitingu dečki i cure već trče brže od hrvatskih rekorda. Nadam se da će se u budućnosti ti rekordi i u Hrvatskoj popraviti.

Također, u Hrvatskoj postoji dosta različitih  pristupa treningu, stoga atletičari gube dosta vremena jer se odmaraju prije svake bitne ili ne bitne utrke. Svi se dosta žale na uvjete u Hrvatskoj, dok u Njemačkoj vrhunski trkači većinu vremena niti nisu u državi, nego pola godine provode na pripremama koje su osigurane preko sponzora i saveza. Dakako, veliku tu ulogu ima i sam karakter ljudi. Primjerice, u Hrvatskoj se međusobno svi gledaju kako će tko koga pobijediti, kako će tko odustati od atletike, slabije trčati, ozlijediti se itd… S druge strane, u Njemačkoj čak i meni koja sam Hrvatica dolazi ‘langetrecke Bundestrainer’( izborni trener za duge pruge) i daje mi savjet što bih trebala raditi, što mi nedostaje u treningu, Itd… Dakle, svi se podupiru, jedni druge vuku na trkama i međusobno navijaju jedni za druge. Isto tako, lakše je doći do sponzora, jer ljudi će te rado poduprijeti ako si među boljima u okolici.

Sportinterview: Koliko ti je bilo teško uskladiti trudnoću s treniranjem? Kako trenutno uspijevaš uskladiti svoj život sportaša sa zahtjevnom zadaćom kao što je to odgoj djeteta?

Trudnoća me samo dodatno motivirala da i nakon nje nastavim nizati osobne rekorde. Nekako sam upravo u tom trenutku imala pad forme i bila time razočarana, pa sam sama sebi rekla: ovo je znak, trebam samo malo razbistriti glavu, a onda krenuti u nove pobjede. Stoga sam skoro do kraja trudnoće trčala uvijek na osjećaj i pokušavala maksimalno uživati. Kada se sve zbroji, provela sam svega oko dva mjeseca bez treninga. Također, trebalo mi je približno dva mjeseca lakšeg treniranja da se približno vratim u staru formu. Nakon 5-6 mjeseci od poroda već sam postigla značajne osobne rekorde i normu za mlađe seniorsko Europsko prvenstvo.

Na početku je bilo lakše trenirati jer je Jonathan spavao skoro cijeli dan i noć, a sada je naravno već malo teže. Naime, moram se s njim igrati, ići u park, učiti ga što smije a što ne smije. Opet pomaže mi to što se s mužem izmjenjujem u čuvanju ili Jonathan često ostane na čuvanju kod bake.

Sportinterview: Radiš li vježbe snage u teretani ili kod kuće? Koliko pažnje posvećuješ istezanju? Prakticiraš li trčanje na traci?

Snagu radim cijele godine ili kod kuće, ili u teretani. Dakle, sve ovisi o tome na što se točno u tom periodu fokusiram. Naime, pravu snaga i eksplozivnost dobiva se utezima, a bez utega je to samo održavanje izdržljivosti mišića. Istežem se nakon svakog trening, te nešto kraće i prije treninga. Veoma je bitna ta fleksibilnost mišića, a to se dodatno postiže kada mišiće oslobodimo od upala zategnutosti.

Budući da trčanje na traci smatram jako dosadnim, na njoj trčim samo onda kada je vani jako loše vrijeme, a osobito ako moram napraviti neki jak trening. Tada traku malo uskladim, jer je 0% elevacije na traci puno lakše od trčanja u vanjskim uvjetima.

Sportinterview: Koliko puta tjedno treniraš, odnosno kolika ti je mjesečna kilometraža?

Normalno, kada nemam važna natjecanja, trčim oko 110 kilometara tjedno. Međutim, kada krenu jake trke polako smanjujem kilometražu sve do 50-60 kilometara tjedno prije nekog posebno bitnog natjecanja.

Sportinterview: Treniraš li sama ili u klubu? S kojim si trenerima do sada surađivala i što si  sve od njih naučila?

Natječem se za Ak Dinamo Zrinjevac, a ovdje u Njemačkoj sam isto u klubu LG Vogtland/LAV Reichenbach. No, to ne funkcionira kao kod nas, tj. tako da imaš klupske prostorije i to, nego se samo nalazimo na stadionu, dvorani ili ponekad u šumi. Trenutno mi je trener Graham Crouch, koji je bio 8. na Olimpijskim igrama 1974. na 1500 m.
Prije toga sam osam godina trenirala kod Daria Nemeca i Slavka Petrovića. Od njih sam naučila stvarno puno, a prije svega to da za pravi uspjeh treba biti okružen ljudima koji te podupiru. Naravno, oni su me doveli do prvih pravih rezultata i zbog njih sam zavoljela ovaj sport.
Osim navedenih, tijekom studija u New Yorku godinu dana sam trenirala pod nadzorom Ricarda Santosa, koji je vrhunski trener za duge pruge. On je nedavno, nakon dobre karijere na fakultetu, postao i trener u profesionalnom američkom klubu. Tamo sam naučila stvarno puno toga što podosta utječe na krajnji rezultat, među ostalim i puno dodatnih vježbi, pravilnu snagu te kondicijske vježbe. Važno je napomenuti da sam na pripremama i u suradnji s njemačkim trenerima sve te metode, tijekom posljednih 6 mjeseci, još i dosta usavršila.

Sportinterview: Postoji li neki brand obuće ili odjeće koji voliš? Koliko misliš da je oprema zapravo bitna za ostvarenje vrhunskih rezultata?

Najbitnije je imati novi par tenisica svakih 2-3 mjeseca, ili kako ja prakticiram, dva para istovremeno svaka 4 mjeseca plus tenisice za jače treninge i sprinterice. Tako se zapravo jača stopalo jer se samo stopalo ne navikava na istu tenisicu. Brand koji koristim je Adidas, te od njih trenutno dobivam nešto stvari preko jednog sportskog dućana. Ugovor, na žalost, još uvijek ne mogu dobiti zbog toga što nemam državljanstvo i zato što je konkurencija u Njemačkoj ipak stvarno jako velika.

Sportinterview. S kojim si se ozljedama do sada najviše mučila? Radiš li neku prevenciju da se ozlijede ne bi ponavljale?

Kao što sam rekla, male stvari su jako bitne. Kada isključivo trčimo onda ne rade svi mišići, pa bi zato trebalo raditi i na drugim mišićnim grupama kako bi se sve dovelo u dobru ravnoteżu.
Imala sam neke jake upale u stopalu i pored same pokosnice. No, ja sam uporna i nestrpljiva pa sam usprkos tome još uvijek nastavila trčati. Sve je jedan dan samo prestalo boljeti, naravno uz pravilnu i redovnu terapiju.

Sportinterview: Paziš li posebno na prehranu općenito te nakon jačih treninga? Kakvu suplementaciju koristiš?

Ne pazim previše što jedem, ima tu svakodnevno slatkiša, grickalica i slično. Ipak, pazim pri odabiru uglavnom kvalitetnih namirnica kako bi unijela skoro sve nutrijente u organizam i istom osigurala dovoljno energije. Svakodnevno pijem magnezij citrat, cink, željezo, omegu te vitamin D tijekom zime. To smatram najbitnijim jer ostalo je samo pretjerivanje i može se unijeti kroz pravilnu prehranu. Isto tako, ne koristim nikakve „podizače energije“ ili nešto tome slično jer su oni bitni samo za ekstremnije sportove, tipa maraton. S druge strane, za trčanja do polumaratonskih distanca sasvim je dostatna energija koju dobivamo unosom hrane.

Sportinterview: Koju vrstu glazba slušaš? Voliš li slušati glazbu kada trčiš nešto opuštenije treninge?

Slušam uglavnom pop, ail tu su i domaća glazba te neke druge. Ponekad se volim vratiti u 80-90te jer su nekako drugačijeg tona, pa me znaju „dignuti“ prije treninga.

Trčim poglavito na cesti, od kućnih vrata i nazad, pa radi prometa ne mogu nositi slušalice. Uglavnom, moram si pjevušiti sama (smijeh).

Sportinterview: Jesi li imala kakvog uzora iz svijeta atletike kada si započinjala svoj sportski put?

Nisam nikad imala nekog posebnog uzora, ali uvijek volim zaviriti i provjeriti što rade oni puno bolji od mene. Uvijek se nadam da ću tako možda otkriti neku novu vježbu ili nešto da se malo probam približiti njihovom nivou.

Sportinterview: Imaš li još uvijek vremena za izlaske ili opuštanje općenito?

S vremena na vrijeme, odem u kino ili u restoran, na neki izlet. Smatram da je bitno rasteretiti glavu kada se osjeti nekakva dnevna monotonija. U Njemačkoj su uvijek neki događaji, sve se živo slavi, i kultura je takva da moraš svemu prisustvovati.

Sportinterview: Kakvi su ti planovi za nastavak sezone?

Kao što sam ranije napomenula, prvo me 26.05 čeka 3000 m sa zaprekama, što će dosta odlučiti o nastavku sezone. Inače već imam normu na 5000 m za Mediteransko prvenstvo do 23 godine. To natjecanje se održava 9-10.6 i idući nastup odlučuje hoću li na njemu nastupiti.
Također ponavljam, najveći mi je cilj ove godine Europsko prvenstvo u Berlinu. Držite fige! ‘Nije bitno samo sanjati, bitno je to željeti!’

Podijeli:

Odgovori