Sportinterview: Predstavi nam se ukratko. Tko je zapravo Matea?
Bavim se atletikom već devet godina i članica sam seniorske reprezentacije Hrvatske. Šesterostruka sam prvakinja Hrvatske i trostruka rekorderka: mlađa seniorska rekorderka Hrvatske na 3000m zapreke, seniorska rekorderka na 2000m zapreke kao i seniorska rekorderka na 3000m.
Prošle sezone nastupala sam na Univerzijadi u Južnoj Koreji na kojoj sam izborila finale na 1500m, na Kupu Europe sam se plasirala kao 2. na 3000m, a vrhunac sezone bio je nastup na Hanžekovićevom memorijalu gdje sam istrčala novi seniorski rekord na 3000m.
Ponosna sam članica atletskog kluba Dinamo Zrinjevac i studentica sam Kineziološkog fakulteta.
Sportinterview: Opiši nam svoje atletske početke i što te nagnalo na ulazak u atletiku i ostanak u njoj s obzirom da su tvoji sportski počeci vezani uz bitno drugačiji sport – rukomet?
Atletikom sam se počela baviti na nagovor jedne trenerice koja me uočila na prvenstvu Zagreba za osnovne škole. Budući da mi je tada rukomet bio prva ljubav, nikako nisam htjela odustati od njega pa sam pokušala istodobno trenirati ova dva dosta različita sporta.
Naposlijetku sam morala izabrati jedan od ovih dvaju sportova zbog bolova u koljenu koji su rezultat promjene podloge. Izabrala sam atletiku tj. trčanje na srednje i duge pruge jer sam u tih par mjeseci treniranja zaključila da je trčanje moja budućnost i da počinje moja nova životna priča i ta odluka se vrlo brzo pokazala potpuno ispravnom.
Sportinterview: Kakav je prema tvom mišljenju status atletike u Hrvatskoj?
Smatram da je atletika u Hrvatskoj nedovoljno razvijena i da je prevelika utrka među klubovima što rezultira stagnacijom, a to se osobito odnosi na srednje i duge pruge. Mišljenja sam da atletika kao kraljica sportova, koja iziskuje jako puno odricanja, zaslužuje veće količine ulaganja.
Problem je atletska dvorana koja bi nam uvelike pomogla u unapređenju rezultata jer bismo mogli trenirati velikim intenzitetom i u zimskom dijelu sezone. Na žalost, to je bez dvorane nemoguće jer smo izloženi niskim temperaturama, snijegu i kiši.
Sportinterview: Smeta li ti medijska zapostavljenost atletike?
Smatram da bi atletika trebala biti puno više medijski popraćena. Sve se više ističu škole trčanja što apsolutno podržavam, ali isto tako smatram da na taj način jača rekreacijsko trčanje dok profesionalno trčanje opet pada u drugi plan.
Sportinterview: Sjećaš li se svoje prve utrke?
Moja prva utrka je bilo prvenstvo Hrvatske za juniorke gdje sam izborila drugo mjesto što je jako dobar plasman s obzirom da sam se atletikom bavila svega par mjeseci. Iako me trenerica ohrabrivala prije samog starta, trema je bila prisutna zbog nedostatka iskustva, ali oduvijek sam vjerovala u sebe. Znala sam da sam talentirana, spremna i da imam “jaku glavu” što je zapravo jedna od bitnijih komponenata koja je potrebna za uspjeh u individualnom sportu poput trčanja.
Naime, unatoč tome što se već prije zadnjeg kruga znalo da neću biti prva, na moje veliko iznenađenje, cijela tribina se digla na noge plješčući mi u trenutku kada sam pohitala u finiš 400m prije cilja. Bila sam oduševljena reakcijom publike na moje trčanje i u tome trenutku sam bila još i sigurnija da je atletika moja budućnost.
Sportinterview: Kakvi su ti planovi za ostatak sezone?
Ove sezone voljela bih nastupati na jačim mitinzima kao što je to Hanžekovićev memorijal koji se održava pred domaćom publikom. Nadam se poboljšavanju osobnih kao i državnih rekorda.
Sportinterview: Možeš li nam ukratko nabrojiti svoja najveća sportska dostignuća?
Izdvojila bih nastup na Hanžeku prošle godine koji me apsolutno oduševio. Trčati pred domaćom publikom koja me je bodirala svih sedam i pol krugova bilo je više nego zadivljujuće, što je naposlijetku rezultiralo i najbržim rezultatom u našoj povijesti na 3000m.
Izdvojila bih i nastup na Univerzijadi na kojoj sam izborila finale i plasirala se kao deveta na 1500m. Posebno me razveselio ovaj uspjeh s obzirom da sam imala problema oko samog odlaska na Univerzijadu zbog prevelike subjektivnosti izbornika. Kako to biva na kraju, a ja vjerujem u sretne završetke, izborila sam odlazak na Univerzijadu i opravdala ga finalom.
Sportinterview: Koliko pažnje polažeš pravilnoj prehrani?
Dosta pazim na prehranu s obzirom da za srednje i duge pruge treba biti vitak. Tako da jedem bezglutenski kruh, smoothie, voće, povrće i pokušavam se oduprijeti slatkim iskušenjima što mi baš i ne uspjeva.
Sportinterview: Kakve dečke voliš?
Kakve dečke volim? Pa, zapravo ne tražim nikakvog manekena nego razumnu, zrelu osobu koja će se moći nositi sa svim mojim sportskim obavezama i biti mi podrška:) Voljela bih da to bude isto uspješan sportaš koji razumije što znači odricanje i velika količina obaveza, ali i osoba koja će znati uživati u svakodnevnim malim stvarima.
Sportinterview: Voliš li izlaziti?
Bez obzira što sam vrhunska sportašica dopustim si i izlaske s prijateljima. To me na neki način opusti od svakodnevnog stresa na faksu i treninzima.
Sportinterview: Jesi li imala sportskog uzora u djetinjstvu?
Kako dolazim iz sportske obitelji (tata se cijeli život bavi nogometom, brat je član NK Rudeš) sport mi je oduvijek bio u krvi. Od sportskih uzora istaknula bih boksačku legendu Matu Parlova na kojeg sam i kao mala bila jako ponosna.
Sportinterview: Što možeš istaknuti kao svoju najveću životnu vrlinu?
Moja najveća životna vrlina je upornost. Atletika me naučila da nikad ne odustajem ma koliko bilo teško! Naposlijetku se svaki trud kao i odricanje isplati.
Sportinterview: Neka poruka za kraj?
Na nozi imam istetovirano “believe” jer držim da ako dovoljno vjerujete u sebe, svoje sposobnosti i svoje ciljeve, cijeli svemir će se urotiti kako biste ih i ispunili.