Predstavljamo vam jedini profesionalni WDC par u Hrvatskoj…….
Anja: Ja sam Anja Lopert, imam 25 godina, sportskim plesom se bavim već nekih 8 godina i trenutno studiram na učiteljskom fakultetu. Plesom sam se počela baviti sa 7 godina kada sam krenula u osnovnu školu za klasični balet. Nakon što sam završila tu školu, prestala sam plesati balet i prebacila sam se na sportski ples odnosno latinsko-američke i standardne plesove.Marko: Moje ime je Marko Ciboci i plesom se aktivno bavim već 18 godina. Moj rad je započeo već davne 1992. godine, a to je bio i sam početak razvoja plesa u Hrvatskoj. 1996. godine sam krenuo polako s natjecanjima, a aktivno se natječem od 1998. godine.
Opišite nam sportski ples, koje su kategorije?
Marko: U sportskom plesu postoje 3 kategorije. U kategoriju latinsko-američkih plesova spadaju: samba, cha cha cha, rumba, pasodoble i jive. U kategoriju standardnih plesova spadaju: engleski valcer, bečki valcer, tango, slowfox i quickstep, a kombinacija predstavlja svih tih 10 plesova u jednoj izdvojenoj kategoriji.
U kojim kategorijama se vi natječete?
Marko: U prošlosti sam se natjecao u sve tri kategorije ali moja uža specijalnost su latinsko-američki plesovi.
Anja: Ja sam se isto kao Marko natjecala u sve tri kategorije, ali poslije sam se opredijelila za latinsko-američke plesove.
U kojoj dobi se treba početi baviti sa sportskim plesom?
Marko: Ples je malo karakterističan. Najbolji svjetski plesači nisu počeli vrlo rano. Oni su počeli sa nekih 16, 17 godina, što je u sportu u današnje vrijeme jako kasno. Ali za razvoj, odnosno za bolju fizičku spremu, naravno da je uvijek bolje početi što ranije. Ne možemo početi vrlo rano jer je za ples potrebno pamćenje. To je sve vezano uz funkciju mozga, ne toliko s fizikalijom samoga tijela, što dijete od 5-6 godina ne može odraditi.
Što se ocjenjuje prilikom nastupa?
Marko: Ocjenjuju se tehničke pojedinosti, prezentacija i partnering. To su tri osnovne stvari koje se gledaju, naravno i pod svakom kategorijom ima dodatnih stvari. Što je veći nivo, više pojedinosti se prati.
Možete li nam objasniti kako ples utječe na zdravlje?
Marko: Znanstveno je dokazano da ples utječe vrlo povoljno na zdravlje, baš zbog toga jer potiče skupine mišića koje kod starijih osoba nisu baš u funkciji i pokreće metabolizam. Što se sportskog dijela tiče, izmjereno je da atletičar koji trči na 10 km potroši isti broj kalorija kao mi u naša dva kruga natjecanja.
Da li postoje ozljede u sportskom plesu i koje su najčešće?
Marko: Ozljede su najčešće vezane uz manjak stručnosti. Mi svi možemo imati velike želje, ali ako ne radimo pravilno s djecom, tj. ako mi sami ne radimo pravilno, dolazi do mnogobrojnih ozljeda. Najčešće su to ozljede donjeg dijela tijela, koljena, ligamenata i prepona. Mislim da je vrlo važno da svatko u klubu ima kineziologa koji zna kako raditi s mlađom populacijom.
Opišite nam jedan svoj dan.
Anja: Dan mi započinje oko 10 sati. Nakon doručka odlazim u teretanu, pa rješavam obaveze vezane uz faks i ostalo. Potom dolazim u sportsku dvoranu gdje provodimo 3-4 sata.
Marko: U ranojutarnjim satima prvo obavljam trening. Trening odrađujem u teretani ili kroz istezanje ili trčanje, ovisno koji program treninga imamo taj dan. Nakon toga odlazim u klub gdje imam privatne sate sa svojim učenicima, a u poslijepodnevnim satima s Anjom dolazim tu gdje treniramo zajedno.
Što točno radite u teretani?
Anja: U teretani se vrši kondicijska priprema za natjecanja, ali naravno muški dio u paru obično radi i na mišićnoj masi (smijeh).
Koliko puta tjedno trenirate?
Anja: Mi treniramo u dvorani svaki dan bez pauza, obično nakon natjecanja imamo po jedan dan pauze, ali konkretno treniramo svaki dan.
Koliko je bitno paziti na prehranu?
Marko: Nije potrebna prevelika pažnja. Treba se pripaziti što se jede, unositi samo zdravu hranu, odnosno mikro i makroelemente koji su čovjeku potrebni za normalno funkcioniranje.
Nabrojite mi svoje najveće sportske uspjehe i opišite kako ste došli do profesionalne divizije?
Marko: Momentalno smo jedini profesionalni WDC par u Hrvatskoj, koji predstavlja Hrvatsku u profesionalnoj ligi. U Hrvatskoj za sada postoji samo amaterska liga. Natječemo se na svim važnijim i većim svjetskim prvenstvima i kupovima van Hrvatske. Pojedinačno sam osvajač mnogobrojnih kupova Hrvatske te sam finalist u sve tri discipline (latinsko-američki plesovi, standardni plesovi i kombinacija 10 plesova). U profesionalnoj diviziji sam od 2011. godine.
Anja: Prije nego sam počela plesati s Markom, moj plesni put je bio dosta uzbrdo-nizbrdo. Ja nisam zapravo nikada došla do finala državnog prvenstva, nego sam bila polufinalist. Uvijek sam se nekako natezala sa svojim partnerima i nisam nikada izlazila na vanjske turnire. Međutim u jednom trenutku sam odlučila promijeniti svoj put u plesnom životu i odlučila sam plesati s Markom. Marko je došao s idejom da plešemo za WDC. Ja sam o tome neko vrijeme razmišljala jer nitko, osim Marka, nije izašao iz amaterske lige i otišao plesati u profesionalnu diviziju. Odlučila sam da je to ono što zapravo želim i nisam pogriješila. Znam da je to bio dobar odabir.
Što je potrebno za kvalifikaciju u profesionalnu diviziju?
Marko: U amaterskoj ligi postoje kategorije od D1, koja je početnička kategorija pa D2, D3, C, B, A i I razred. I razred se postiže da se postane državni prvak u amaterskoj kategoriji. Nakon toga se parovi odluče ako se žele profesionalno baviti s tim na malo većem nivou pa onda odlaze u profesionalnu diviziju.
Koji su vam planovi za budućnost?
Marko: Za 20 dana se održava najveći plesni festival u Blackpoolu. To je festival gdje ima oko 500 plesnih parova iz svih dijelova svijeta. Taj festival se održava 93. godinu zaredom i usudio bih se reći da je to najveće plesno natjecanje na svijetu, jače čak i od svjetskih prvenstava. Tamo planiramo ostvariti što veći mogući uspjeh. Medalje za sada još ne očekujemo s obzirom da su tamo najbolji stručnjaci iz cijelog svijeta, ali nadamo se najboljem.
Kako provodite vrijeme neposredno pred nastup i da li postoji neki ritual koji izvodite neposredno prije?
Anja: Najbitnije je kada dođemo na natjecanje da budemo od početka u tome zajedno jer je to timski rad. Vrlo je bitan stretching prije izlaska na podij, a potom i sama psihička priprema. Jer kada dođeš na plesni podij s 500 parova i moraš proći 12 krugova dosta je naporno, tako da moramo psihički biti spremni.
Marko: Da, psiha i fizička priprema su vrlo važni, a što se tiče nekih osobnih rituala ja ne mogu izaći na plesni podij, a da nisam čarape povukao skroz do gore (smijeh).
Opišite nam stanje sportskog plesa u Hrvatskoj.
Marko: Stanje u hrvatskom sportskom plesu je pod amaterskom divizijom. Sportski ples je na začecima prvenstveno zbog manjka stručnosti. Ima ljudi, pojedinaca i klubova, koji imaju veliku želju i žele napredovati. Djeca se jako trude, ali nažalost zbog manjka stručnosti ne može se ostvariti bolji rezultat. Stoga smo se mi i odlučili prelaskom u WDC profesionalnu diviziju pomalo dignuti ljestvicu u Hrvatskoj. S obzirom da surađujemo s vrhunskim stručnjacima iz svijeta, nadam se da bi trebalo to pripomoći.
Estetika djeluje dosta bitno u ovome sportu. Opišite nam pripremu pred nastup i kako birate kostime?
Marko: Što se tiče kostima, to je jedan dio čiste prezentacije plesnog para. Naravno uvijek se mora gledati estetski dio da se sakrije nešto što na osobi ne izgleda najbolje i da istakne nešto što je odlično. U biti ja bih se usudio reći da je ples jedan estetski sport te je bitno da sve izgleda lijepo na oko. Sigurno je da će u tom slučaju sudac, koji je isto tako samo čovjek, dati bolju ocjenu.
Anja: Slažem se s Markom. Mislim da je estetika jako bitna u sportu. Mnogi ljudi to ne razumiju i dosta ih ovako gleda ekstravangardno kada se pojavimo na plesnom podiju. Cure često mažu svoje tijelo sprejem za samotamnjenje. To nije zato što mi želimo biti tamne, nego zato što su reflektori na podiju dosta jaki i kada se stane na podij zapravo se gubi ta boja. Samim mazanjem tijela, u principu, svaka linija odnosno svaki mišić dolazi do izražaja. Također, bitna je šminka na licu, a isto tako mažemo i oči i usta da bi izrazi lica došli više do izražaja.
Kako se financirate?
Marko: Financiranje u sportskom plesu je teško kao i u svim manjim sportovima u Hrvatskoj. Velikom većinom su to sami natjecatelji koji moraju sve financirati. Tu se ubrajaju treneri, pripreme, turniri, kostimi… Možda netko tko je sretan naiđe na neku dobru dušu koja će izaći u susret i pripomoći, ali 95 % je sve na nama samima.
Hobi?
Anja: Ja trenutno vodim ritmiku za djevojčice, a s obzirom da studiram na učiteljskom fakultetu, spojila sam ugodno s korisnim. Što je ustvari super jer sam završila i osnovnu školu za klasični balet pa sam evo sve to nekako na kraju spojila… Strast s poslom…
Marko: Moj hobi je jedenje sladoleda u Vinceku, kad smijem (smijeh). Uz puno aktivnosti u plesu, nemam vremena baviti se nekim drugim aktivnostima sa strane.
Pratite li druge sportove?
Marko: Da. Nogomet i tenis. Mi u plesu imamo jednu interesantnu izjavu: da je ples malo lakši zvao bi se nogomet (smijeh). Šalim se. U biti mislim da je svaki sport zahtjevan i da nije za podcijeniti nikoga. Važan je samo trud i želja.
Anja: Ne pratim ništa posebno, ali sportovi koji me privlače su umjetničko klizanje i košarka.
Poruka za kraj
Marko: Treba uživati u svakom dijelu dana, u svakom proživljenom trenutku. Treba žaliti za onim što nismo učinili, a ne za onim što smo učinili.
Anja: Treba živjeti za danas, a ne za sutra.