Ona je lijepa, mlada i uspješna – ona je kanuistica Vanesa Tot. Mlada Vanesa se s ovogodišnjeg prvenstva Europe vratila s osvojenom brončanom medaljom čime je najavila buduće, povijesne uspjehe.
Sportinterview: Što te privuklo tvom sportu i što te zadržalo?
Vanesa: Krenula sam veslati prvobitno da malo ojačam, upoznam nove prijatelje, gledam svoj grad iz druge perspektive. No, planovi su se promijenili. Na svom prvom natjecanju osvojila sam medalju, i to zlatnu. Kasnije iste te godine sam osvojila još dvije medalje, i to je bio glavni poticaj za rad dalje, jer se vidio potencijal.
Nakon samo godinu dana postala sam državna prvakinja. Tada sam sama sebi rekla: zašto odustati sada kada sam već napravila neki rezultat? Kako su godine prolazile tako se i ljubav razvijala i sada traje već 8 godina. Najviše sam ostala veslati da budem na neki način ponosna na sebe i da proputujem Europu i Hrvatsku, da odem na Olimpijske igre.
Imam 18 godina, mlada sam i imam još puno prilika da dokažem da trud i volja zajedno čine šampiona.
Sportinterview: Ove sezone si bila maestralna. Što očekuješ od sebe iduće sezone?
Vanesa: Ova sezona je naspram drugih bila manje bogata medaljama, ali napravila sam što nijedna žena u Hrvatskoj nije – osvojila sam brončanu medalju na Europskom prvenstvu u kajaku i kanuu. Iduća godina mi je ujedno i prva godina u seniorima do 23 godine. Sezona će opet biti dugačka. Trebat će uložiti puno truda i volje sada tokom zime, ali vjerujem da su mi finala na europskom i svjetskom dostižna. Na međunarodnim regatama nadam se da ću se pokazati kao jedna od najbržih i uzimati medalje. Svakako mi je glavni cilj da budem brža nego ove godine i da opet ispišem neki povijesni rezultat.
Sportinterview: Iza tebe je nevjerojatna sezona okrunjena uspjehom na ovoljetnom prvenstvu Europe. Kako komentiraš svoj nastup i gdje leži ključ tvojih uspjeha?
Vanesa: Uspjeh je došao (ne)očekivano. Prošle godine u 10 mjesecu sam rekla treneru da želim nešto više. Da želim stajati na postolju. Trenirala sam od listopada pa sve do 1.6. kada smo malo usporili da dođem odmorna na EP. Tamo sam s najsporijim vremenom ušla u finale i nisam bila favorit za medalju. Ali, onda sam u ključnoj utrci dala sve od sebe, sa svojom borbenošću i željom za tom medaljom doveslala do povijesnog uspjeha za grad, klub i državu.
Utrka je zadnjih 100m bila tijesna između mene i Rumunjke, ali ja sam je pobijedila za 2cm i tako se popela ponosno na postolje. Ključ uspjeha je taj da nikada nisam sumnjala u sebe. Uvijek sam znala da treba ići polako naprijed. Uz sve to, imam veliku potporu prijatelja, kluba i obitelji. Ja sam iz godine i godinu išla malim koracima. Isplatilo se. Treba vjerovati u sebe, predati se tom sportu i uživati u boli i uspjesima koji dolaze s njim.
Sportinterview: Koliki vremenski traju tvoji treninzi na tjednoj razini? Kako treniraš zimi?
Vanesa: Treninge dok je škola imam jednom dnevno svaki dan osim nedjelje. A, tijekom praznika imam dva treninga dnevno s dvije pauze u tjednu. Treninzi traju nekada 30 minuta, a nekada 2 sata. Sve ovisi o pripremnom periodu za sezonu i što se radi (snaga, brzina, brzinska izdržljivost). Zimi najviše trčim, a i teretanu ne zapostavljam. Veslati se ide dok to rijeka i vrijeme dopuštaju. Sada kada je jesen pokušavamo što više kilometara skupiti veslajući prije nego uđemo ”u mrtvu zimu” kako ja zovem period tijekom zime bez veslanja.
Sportinterview: Možeš li nam objasniti koliko je zapravo važna tehnika zaveslaja u tvom sportu? Ima li specifičnosti u tvojoj tehnici zaveslaja?
Vanesa: Tehnika je jako važna, jer što je zaveslaj tehnički bolji, veće su šanse da se postigne neki rezultat. Važno je da se svaki trening razmišlja i popravlja tehnika, trpi ta bol. Ta bol je zapravo ona slatka bol kada je se sjetiš u trenutku kada se penješ na postolje. Kod mene je specifično što sam jaka i s malim brojem zaveslaja mogu biti brza, dok konkurentice koje su slabije od mene idu na broj zaveslaja. Za 200 m je tehnika osobito važna. Treba imati snažan i ”brz” zaveslaj. Znači, što veći broj jakih zaveslaja. Ruke su mi zapravo poluga, kukovi mi drže ravnotežu i daju dužinu zaveslaja zajedno s nogama i leđima koja mi daju snagu u zaveslaj.
Sportinterview: Praznovjerje je sveprisutno u sportu, koliko je prisutno kod tebe? Omiljeni rituali?
Vanesa: Uvijek prije utrke volim biti sama,zagrijavati se i pripremati strategiju za utrku. Komunikaciju sa svijetom smanjim na minimum i u glavi stvorim stimulaciju utrke. I naravno, trener održi predavanje o tehnici prije utrke.
Sportinterview: Kako se kreću cijene opreme (čamaca, vesla i sl.)? Koliko kvaliteta opreme utječe na kvalitetu izvedbe?
Vanesa: Novi čamac košta 3000 eura, a polovan se može naći i za 1000 eura. Kod čamca je važno da je on za moju težinu, da mi nije ni prevelik ni premalen. Veslo košta oko 300 eura. Sva oprema je napravljena od karbona koji je jako izdržljiv, ali svakih 3-5 godina bi se trebao mijenjati čamac. Naravno, kvaliteta opreme utječe na rezultate. Ako imam preveliko veslo, onda ne mogu napraviti veliki broj zaveslaja, a opet ako imam premali čamac postoji mogućnost da se potopim. Svakako ako je veslo istrošeno može puknuti tokom veslanja, a i čamac ako je istrošen može se jednostavno prepoloviti. Svakako, vrhunski sportaši bi trebali imati vrhunsku opremu jer su to zaslužili.
Sportinterview: Možeš li nam reći koje druge sportove uz veslanje još prakticiraš (biciklizam, trčanje…)?
Vanesa: Definitivno trčanje i boks. Trčanje mi pročišćava pluća i poboljšava opskrbu mišića kisikom. A, boks je više ovako da se ispušem nakon napornih dana i da se oznojim malo.
Sportinterview: Sportska prijateljstva? Jesi li se sprijateljila s nekim posebno na regatama? Koga od suparnica osobito cijeniš?
Vanesa: To je čarolija sporta. Ako imaš sreće kao ja, proputovat ćeš pola Europe i upoznati puno prijatelja sa svih strana svijeta. Već dvije godine za redom sudjelujem u kampu za ženski kanu (Budimpešta) gdje svake godine oko 3 tjedna i više provodim trenirajući i družeći se sa prijateljima. Mi smo svi suparnici na vodi, ali čim izađemo iz čamca to je nešto što se ne može opisati. Svi se radujemo zajedno kada netko postigne neki rezultat. Svi jedne druge podržavamo i konstantno komuniciramo tijekom cijele godine iako smo jako daleko. Mi kanuistice iz cijelog svijeta to zovemo ”sestrinstvo kanuistica”.
Izvor fotografija: facebook