INTERVJU: VEDRAN KRČADINAC
Proteklog vikenda našu pažnju je, u velikoj mjeri, privukla stokilometarska utrka CRO100 u Sv. Martinu na Muri koja je ujedno poslužila i kao 4. pojedinačno prvenstvo Hrvatske. Na ovoj, za mnoge nezamislivoj, distanci pojedini natjecatelji su nastupili po prvi puta i odmah zabljesnuli. Jedan od njih je Vedran Krčadinac, za prijatelje Krcko, dugogodišnji trkač i član AK Sljeme. Vedran je zauzeo odličnu 5. poziciju u ukupnom plasmanu te 2. poziciju na prvenstvu Hrvatske. Iako se nije radilo o rezultatu (9h:44min:57sek) koji spada u svjetsku razinu ultramaratonskih postignuća, zanimljivost koja upada u oči je ta da Vedran boluje od dijabetesa tip 1, bolesti kod koje gušterača ne proizvodi inzulin. Posljedica nedostatka inzulina je rast koncentracije glukoze (šećera) u krvi odnosno hiperglikemija. Iako se zna da je s dijabetesom moguće živjeti uzimanjem inzulina, uvijek postoji opasnost od komplikacija, od kojih je najopasnija hipoglikemija (nagli pad šećera u krvi). Ako uzmemo u obzir da se radi o dugoj i za tijelo iscrpljujućoj utrci u kojoj veliku ulogu igraju unaprijed stvoreni izvori energije i nadoknada istih, ovaj pothvat je možda malo i veći nego što se na prvu čini…
Recite nam nešto o sebi. Kako ste se počeli baviti trčanjem?
Imam 43 godine i živim u Zagrebu sa suprugom Jelenom, kćeri Emom i sinom Jakovom. Trčanjem sam se počeo baviti s 30 godina kad sam obolio od dijabetesa tip 1. Doktori su rekli da trebam pojačati fizičku aktivnost i trčanje mi se učinilo najpraktičnijim. Upalilo je! Počeo sam svakodnevno lagano trčati oko pola sata, a s vremenom sam se navukao. Sad sam ovisan ne samo o inzulinu, nego i o kilometrima. Na prvu utrku prijavio sam se nakon šest godina svakodnevnog trčanja i iznenadio se dosta dobrim plasmanom. Godinu dana poslije istrčao sam svoj prvi polumaraton, a još godinu poslije prvi maraton. Zadnje četiri godine aktivno treniram u atletskom klubu Sljeme.
Osvojili ste drugo mjesto na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u utrci na 100 km(ukupno peto mjesto) s rezultatom 9:44:57. Koliko dugo ste se spremali za taj pothvat i kakav je osjećaj istrčati takvu utrku?
Odluka da se okušam u ultramaratonu pala je početkom ove godine. Tada sam već istrčao dvadesetak maratona i učinilo mi se kao logičan idući korak. Inspirirali su me i uspjesi klupskih kolegica, koje na europskim i svjetskim ultramaratonskim prvenstvima postižu fantastične rezultate. Generalna proba bila je proljetos na utrci Sto milja Istre, gdje sam sudjelovao na zelenoj stazi (69 km). Utrka mi se jako svidjela, iako me prilično iscrpila. Intenzivne pripreme za „stotku“ odradio sam tijekom ljetnih mjeseci. S rezultatom sam vrlo zadovoljan, prvenstveno time što sam uspio završiti i ostvariti cilj koji sam si zadao. Spletom okolnosti rezultat je bio dovoljan za drugo mjesto na državnom prvenstvu, ali to je ipak vrijeme na rekreativnoj razini. Iduće godine ista utrka u Sv. Martinu na Muri bit će svjetsko prvenstvo na 100 km. Moj klub je organizator i ja ću tada pomagati kao kvalificirani ultramaratonac.
Bolujete od dijabetesa. Koliko je to utjecalo na vaš nastup i što ste sve morali poduzeti kako biste odžali normalnu razinu šećera u krvi tijekom utrke?
Dijabetes je svakako izazov za dugoprugaško trčanje, ali nije nepremostiva prepreka. Najbolji primjer je naš trostruki Ironman Nenad Šimunko, koji je još 2014. osvojio državno odličje na 100 km s rezultatom ispod 10 sati. U zadnje vrijeme sve je više tehnoloških pomagala koja olakšavaju život s dijabetesom. Na utrci sam koristio uređaj za kontinuirano mjerenje glukoze u krvi Freestyle Libre, koji mi je pružio vrlo precizan uvid u razinu šećera. Startao sam s visokim GUK-om (glukoza u krvi), daleko od normalnog, jer sam namjerno izostavio brzodjelujući inzulin za doručak. To mi je omogućilo da u prvoj polovici utrke izbjegnem opasne hipoglikemije. U drugoj polovici ipak sam u jednom trenutku došao u stanje hipoglikemije. Tada sam se dulje zadržao na okrepnoj stanici i pojeo veću količinu ugljikohidrata. Tijekom cijele utrke pio sam zaslađene tekućine, jeo med i pratio razinu šećera. Puno mi je pomogla supruga i njezino veselo društvo volontera na okrepnoj stanici. Vrijeme je bilo jako toplo i trebalo je paziti na dehidraciju, što su osjetili svi natjecatelji.
Profesor ste matematike i predajete na Prirodoslovno matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Recite nam nešto više o svom poslu.
Posao sveučilišnog nastavnika sastoji se od dvije komponente, znanstvene i nastavne. Obje zahtijevaju angažman iznad svakodnevne rutine, ali mi omogućuju bavljenje onim što volim. Istražujem i pokušavam riješiti otvorene probleme koji me zanimaju te imam priliku prenositi znanje i entuzijazam pametnim mladim ljudima koji studiraju na PMF-u. Kao i u svakom poslu ima situacija u kojima sam nezadovoljan i frustriran, ali prevladavaju one pozitivne.
Koja su vam najdraže staze za trčanje i koliko kilometara pretrčite na tjednoj bazi?
Najviše volim trčati u Maksimiru i na Sljemenu. Obožavam duge polagane treninge s prijateljima iz 2. skupine Kluba. Uobičajena tjedna kilometraža mi je od 70 do 100 kilometara, a tijekom intenzivnijih tjedana pripreme za maraton oko 120 kilometara. Ljetos sam pripremajući se za ultramaraton istrčao najviše 155 kilometara u jednom tjednu.
INTERVJU: VEDRAN KRČADINAC
Autor: Bruno Ribarić (Krazi Fish)