Sastavi, sastavi…

 

Igrači koji čekaju u redu i ‘hijerarhija svlačionice’


Nakon maestralnog pogotka Nikole Vlašića na jednako kvalitetnu asistenciju Josipa Brekala ovog listopada na Maksimiru, simbolički se zatvorio krug. Do tog izjednačenja protiv svjetskih šampiona Francuske, prošle su točno 3 godine mandata Zlatka Dalića na mjestu izbornika ‘Vatrenih’, za vrijeme kojih smo – uz velebne uspjehe i neke neugodne poraze – kao konstantu imali samo jednu sintagmu:
Moji momci‘.


Izraz koji izbornik rabi za jezgru hrvatske reprezentacije poštujući time njezinu ‘hijerarhiju‘ svatko od nas čuo je barem 10-tak puta, a taj izraz se konkretno odnosi na sljedeća 22 imena:
Danijel Subašić, Lovre Kalinić, Dominik Livaković (iako nije odigrao ni minute na putu prema Srebru), Šime Vrsaljko, Tin Jedvaj, Ivan Strinić, Josip Pivarić, Dejan Lovren, Domagoj Vida, Vedran Ćorluka, Duje Ćaleta-Car, Milan Badelj, Filip Bradarić, Marcelo Brozović, Mateo Kovačić, Ivan Rakitić, Luka Modrić, Marko Pjaca, Ante Rebić, Ivan Perišić, Andrej Kramarić i Mario Mandžukić.
Od navedenih četvorica (Suba, Mandžo, Čarli, Raketa) službeno više nisu aktivni igrači reprezentacije svojom voljom, a zbog zdravstvenih razloga to već godinama nisu niti Strinić, Pivarić, Filip Bradarić te Pjaca. Bez te osmorice, ‘Dalić boysi’ ostaju na 14 igrača.


Od tih 14 za posljednju akciju reprezentacije ovog listopada nisu pozvani niti vratar Lovre Kalinić (pretpoziv, već dugo ne brani u Aston Villi) i neimenovani 23. ‘srebrni’ centarfor Nikola Kalinić koji je za svoju eliminaciju sam odgovoran, a zbog ozljeda su ispali i Vrsaljko (dvije godine bez nastupa za Vatrene) te Rebić. Od čitavog zapisnika za prvu utakmicu ruskog Mundijala protiv Nigerije, ostali smo na svega 11 imena. Jednoj postavi igrača.
Uz Livakovića koji tada, ponavljamo, kao tek treći vratar nije ni dobio priliku zaigrati, preostala desetorica čine srce ove reprezentacije u pripremama za iduće veliko natjecanje, odgođeni Euro 2020/1. No čak i to ‘srce’ ima poneku srčanu manu: Tin Jedvaj je kako stvari stoje definitivno ispao iz ozbiljnih planova budući ni on ne igra u matičnom Leverkusenu, a od preostalih ‘Devet Veličanstvenih’ više od polovice (Modrić, Perišić, Vida, Lovren i Badelj) imaju između 31 i 35 godina te će se vjerojatno listom umiroviti u periodu nakon Eura.
Time sintagma o omiljenim dečkima nekoć ‘drugog trenera svijeta’ pada u vodu. Zašto?

 

Budućnost Hrvatske


Graditi reprezentaciju – bez obzira na hijerarhijsko poštivanje starijih i iskusnijih igrača – vrlo je teško bez stalnog ubrizgavanja svježe krvi – znate, one koju glavom i brad(ic)om personificiraju Brekalo i Vlašić u svojoj školskoj akciji protiv Francuza. Od Mundijala do danas u više od 2 godine pod Dalićem je debitiralo 14 (da, baš koliko ima i preživjelih ‘Momaka’) novih igrača, oni su listom: Simon Sluga, Karlo Bartolec, Filip Uremović, Domagoj Bradarić, Dario Melnjak, Antonio Milić, Dino Perić, Filip Benković, Mijo Caktaš (kao jedini novi veznjak nakon Rusije!), Josip Brekalo, Mislav Oršić, Marko Livaja, Bruno Petković i Ante Budimir. I čak od tih novih ‘momčića’ Zlatka Dalića gotovo polovica (Bartolec, Milić, Perić, Benković, Caktaš i Livaja) nisu dobili poziv niti za jednu akciju Hrvatske ove kalendarske godine, a još dvojica (Sluga i Oršić) nisu unatoč pozivu zaigrali još od lani. Uzmemo li preostalu šestorku i spojimo li ih s 5 filtriranih Srebrnih koji nisu još ušli u svoje 30-te, dobili smo ponovno točno jednu postavu. Postavu koja je trenutno najbliže gotovo legendarnoj sintagmi – ‘Budućnost reprezentacije‘.


Pa da ju pogledamo:


Dominik Livaković na vratima – Filip Uremović, Duje Ćaleta-Car i Dario Melnjak u obrani – Marcelo Brozović i Mateo Kovačić u veznom redu – Andrej Kramarić iza napadača, Josip Brekalo i Domagoj Bradarić na krilima – Bruno Petković i Ante Budimir u ‘špici’ napada.
Ovu prilagođenu formaciju 3-2-3-2 nisam kreirao ja, već izbornik svojim djelovanjem u periodu od posljednjeg žvižduka suca Nestora Pitane u moskovskom finalu do novog poraza od istih Francuza ove jeseni na Maksimiru. Nikola Vlašić, čovjek koji više nije budućnost već sadašnjost reprezentacije, debitirao je pod bivšim izbornikom Čačićem, baš kao i Borna Barišić i mnoge druge nove vedete Hrvatske.


Želimo li širu, bogatiju budućnost od navedenih 11 momaka? To pitanje nije za nas, obične navijače, već za onog koji ih poziva. Nova prilika je već u studenom, u odlučujućem dvoboju Lige Nacije protiv Švedske. Nova krv prijeko nam je potrebna ne želimo li čekati još 20-tak godina za povrat na ruske visine… Marin Pongračić, koji se baš jučer oporavio od mononukleoze, Toma Bašić koji je uvršten u momčad kola francuske Ligue 1 i mnogi drugi i dalje čekaju na ‘Vatrenu’ transfuziju.


Na injekciju koju reprezentaciji jedino dr. Dalić može dati.

Podijeli: