Kako smo istaknuli u prvom dijelu našeg feljtona, o ovosezonskom plasmanu jedina dva preostala, ujedno i dva ipak najkvalitetnija hrvatska nogometna kluba – zagrebačkog Dinama i Rijeke – ovisit će konačna snaga i reputacija HNL-a za budućnost.
Za one koje ne znaju, istaknut ćemo i štetu koja se više ne da popraviti – iduće sezone nijedan hrvatski klub neće igrati Europsku Ligu. To je rezultat kako već navedenih poraza koje su Lokomotiva, Hajduk i (najmanje odgovorni) Osijek, ali i Dinamo doživjeli u pretkolima Europe ove sezone, tako i novog faktora – Konferencijske Lige. Osnivanje novog, jož nižeg UEFA-inog natjecanja smanjilo je broj klubova u EL na broj identičan Ligi Prvaka (32) između ostalog i da mu dodatno podigne kvalitetu, ali i eliminira momčadi iz slabih liga kakva je i HNL. Tako će iduće sezone Din.. hrvatski prvak jedini igrati kvalifikacije Lige Prvaka i to već od 1. pretkola, dok će svi ostali hrvatski klubovi plasirani do 4. mjesta u prvenstvu igrati to novo, čudno natjecanje za ‘gubitnike’.
Međutim, ostankom barem u TOP 20 najjačih liga Europe (što je također sada ugroženo) ipak se može popraviti UEFA-in koeficijent HNL-a za naredne sezone i ponovno dohvatiti barem jedno mjesto u kvalifikacijama EL, koja u svojim skupinama ove sezone također može imati bar 1 od dva najjača hrvatska kluba.
Pa da vidimo što ih točno čeka, reflektirano kroz njihove dosad najbolje igrače.
HNK Rijeka – zagrebački Kulen
Moje osobno mišljenje s kojim se ne morate složiti jest da je ‘Bura s Kvarnera’ kako joj tepaju članovi Armade već puno desetljeće najuređeniji hrvatski klub, ako se uzmu u obzir financijski uvjeti, način ali i legalnost poslovanja. Nikada, pa ni u njihovoj šampionskoj sezoni 2016./’17. nisam bio navijač Rijeke niti sam pretjeran fan njezinog predsjednika Miškovića, no činjenica stoji da se u postavljenim okvirima Riječani ne samo najbolje snalaze već i dulje vremena, pod tri različita trenera – Matjaž Kek, Igor Bišćan i aktualni Simon Rožman – osvajaju trofeje (samo u posljednje 3 kalendarske godine imaju spomenuto osvojeno prvenstvo Hrvatske, Superkup i čak 3 Kupa, uz plasman u skupinu Europske Lige) te izvlače maksimum iz momčadi kakav na svojoj razini ne izvlači ni nedodirljivi Dinamo, a kamoli ostatak HNL-a.
Sad kad smo to naglasili, treba istaknuti da je naš izbor za njihovog najboljeg igrača u pobjedi 2-0 nad ukrajinskim Kolosom – 20-godišnji Zagrepčanin Sandro Kulenović – ipak vrlo indikativan za dijagnozu najvećih riječkih problema. Kao prvo, momku je to bio praktički debi za Rijeku te u njemu, iako je bio uvjerljivo najbolji pojedinac na terenu, nije poentirao iz čak 3 dobre šanse. I ne baš neki uspjeh za centarfora dovedenog kao zamjenu lanjskom prvom strijelcu lige Čolaku. To, još i više, govori o ostatku momčadi od kojih baš nitko drugi nije bio debitant, a većina je odigrala u najmanju ruku prosječno.
Kao drugo, Sandro je samo još jedan u nizu igrača koje je Dinamo škartirao i/ili poslao u Rijeku na kaljenje. Kapetan Rijeke i strijelac drugog pogotka u slavlju protiv ukrajinskih anonimusa Franko Andrijašević također je, kao i mladi hrvatski reprezentativac ‘Kulen’, stigao s Maksimira. A on i Kulen samo su vrh zagrebačkog brijega.
Jedino što iz toga možemo zaključiti jest da Riječani, uz sve nabrojane kvalitete, zasad još nisu sposobni sami održavati ni tu (najoptimalniju!) razinu već ovise o mrvicama sa Dinamovog stola, dok činjenica da realno nemaju boljeg centarfora – a protiv Kolosa ni igrača općenito – od mladog Kulenovića sugerira da Rožmanova momčad, aktualni osvajač Rabuzinovog Sunca ipak nema kvalitetu za slavlje protiv Copenhagena u posljednjem pretkolu EL.
Te bi već i sam plasman u skupinu Riječanima bio svojevrsno čudo te itekakav razlog za slavlje na Kvarneru.
GNK Dinamo Zagreb – ‘Pep’ Gvardiol i ‘Žoze Maminho’
Nakon poraza od budimpeštanskog Ferencvarosa 2-1 koji je eliminirao i drugi hrvatski klub iz ovogodišnjih kvalifikacija Lige Prvaka, strateg Dinama Zoran Mamić je u maniri Josea Mourinha okrivio više sile i rani gol Mađara kao nešto što je pokopalo hrvatskog prvaka – valjda zaboravljajući da je isti taj Ferencvaros protiv gotovo pa identičnog Dinama lani bio satran 0-4 na istoj toj Groupama Areni te s ukupnih 5-1 lansiran iz Europe. Jedina razlika između te dvije utakmice jest upravo ta, trenerska. Na klupi Modrih lani je sjedio (u prvom dijelu mog feljtona spomenuti) Nenad Bjelica, najuspješniji Dinamov trener u ovom tisućljeću. Velika većina nogometne struke i svatko s imalo zdravog razuma podvlači taj detalj kao ključnu razliku između ‘Atomskog Dinama’ koji je lani umalo dohvatio i osminu finala Lige Prvaka, te ovogodišnje blamaže.
Međutim, kao jedan od ključnih ‘krivaca’ za poraz u većini nestručne javnosti označen je i najvrjedniji Dinamov igrač, nagodinu član polufinalista Lige Prvaka Joško ‘Pep’ Gvardiol. Momka od jedva 18 godina koji je uz tu jednu jedinu pogrešku odigrao najbolju partiju od svih igrača – i Ferencvarosevih i Dinamovih – na terenu te pokazao zašto ga se s pravom cijeni na 20 milijuna € koliko će (s bonusima) RB Leipzig iskeširati za njega. On je, bez ikakve sumnje, i našeg izbor za svijetlu točku Dinama u ovogodišnjoj Europi, između ostalog i zbog odlučujućeg jedanaesterca u 2. kolu protiv Cluja kojeg je hladnokrvno realizirao. Bez kojeg Zoki i momci ne bi ni vidjeli Pešte, a niti Europske lige koju će bez njega sad svakako teže izboriti. Stoga je, po nama, prozivanje Kulenovićevog sjajnog suigrača iz U-21 Vatrenih jednostavno nestručno i sasvim neargumentirano u moru drugih, većih uzroka ispadanja hrvatskog prvaka iz Lige Prvaka.
S druge strane, i najvećem je laiku dovoljno usporediti snimke lanjskog i ovogodišnjeg dvoboja praktički istih momčadi i ustanoviti kako je Bjeličin Dinamo mljeo one kojima ovogodišnji Mamićev nije mogao zabiti niti jedan jedini gol iz igre. Da, Dinamo je i sad kvalitetniji te ‘zagrebački Mourinho’ Zoran nije loš trener, no izvlačenje na ‘karmu’ nije ni izbliza puna istina. Jer karma je k*rva, i uvijek te pokosi nekakav Uzuni iz vlastitog sokaka.
Na Maksimiru, unatoč svemu tome, generalno mogu biti zadovoljni ždrijebom koji im je u posljednjem pretkolu EL dodijelio estonsku Floru, momčad koja će ne bude li daljnjih iznenađenja biti i od ‘Maminhovih’ Modrih pregažena kao plitak potok. Samo što Dinamo (i/ili Rijeku) u Europskoj ligi čekaju mnogo veći igrači, oni s kojima se od svih naših ‘Mourinha i Guardiola’ posljednjih 20 godina ravnopravno nosio jedino – Bjelica.