Vilim Tičić (Zagreb, 13. prosinca 1927. – Zagreb, 13. svibnja 2015.)
Svoju rukometnu karijeru započeo je 1946. godine kao igrač i trener srednjoškolske momčadi V. muške realne gimnazije u Zagrebu, gdje je bio jedan od najboljih igrača. Trenirao je i nogomet u NK „Građanskom“ te igrao vaterpolo.
Jednog kišnog jesenskog dana 1948. godine iz vlaka na virovitičkoj stanici izašao je mladić kovrčave kose s kovčegom u ruci. Odbor za rukomet Fiskulturnog saveza Hrvatske poslao je u Viroviticu mladog profesora tjelesnog odgoja Vilima Tičića – Ticu, da predaje tjelesni odgoj na Gimnaziji.
…“Imao sam dvadeset godina, mada sam se osjećao nekako starijim, a osnovni zadatak bila mi je nastavnička dužnost. No, rekoh sebi, a kao nogometaš bio sam pun energije, ne možeš ostati samo na tome. Jer, u to vrijeme, na cijelom potezu od Zagreba do Osijeka nije bilo rukometa. Nogomet je, pak, bio vrlo omiljen, i ja sam po dolasku zaigrao za Borac“….
Donio je prvu rukometnu loptu u Viroviticu. Organizirao je na Gimnaziji tečaj na kojem je tumačio pravila rukometne igre, taktiku, ponašanje na terenu, raspored igrača na igralištu. Početkom 1949. u virovitičkoj gimnaziji osnovao je rukometnu sekciju pri Školskom sportskom udruženju „Mladost“ s muškom i ženskom ekipom.
Cijele dane provodio je na nogometnom ili gimnazijskom igralištu. Pravi sportski zanesenjak.
Punih deset godina Vilim Tičić nalazi se na čelu virovitičkog rukometa. Iz temelja je podigao rukometni sport, stvorio izvrsne osnove za budućnost i priredio Virovitici utakmice koje su ostale zapamćene.
Iz Virovitice odlazi 1959. godine u Beograd, gdje radi kao predavač na Visokoj trenerskoj školi. U Zagreb se vratio 1968. godine i do mirovine radi kao mentor u školi rukometa grada Zagreba i voditelj je centralne škole rukometa. Za najboljeg trenera proglašen je 1974. godine.
Uz kraće prekide od 1955. do 1973. trener je državne reprezentacije. Sudjeluje na šest Svjetskih prvenstava. Zlato je osvojio 1973., dva puta srebro 1965.i 1971., i broncu na Prvom svjetskom prvenstvu u malom rukometu za žene 1957. godine.
Osim „Lokomotive“ iz Virovitice trenirao je: ekipu „Borca“, „Medvešćaka“, „Podravke“, „Trešnjevke“, Zagreba“, „Beograda“ i „Partizana“. Dva naslova prvakinja Jugoslavije osvojio je s „Lokomotivom“ Virovitica, s „Trešnjevkom je osvojio kup IHF-a, dva kupa s ORK „Beogradom“ i kup s rukometašima „Medvešćaka“.
Dobitnik je Zahvalnice Grada Virovitice povodom 60-te obljetnice rukometa u Virovitici (2009.), a od 2016.g. u Virovitici se održava memorijalni turnir za djevojčice i dječake rođene 2006. i mlađe.
Autor: Dubravka Sabolić, Gradski muzej Virovitica